Sveti Alojzije Gonzaga trebao je kao najstariji sin naslijediti feudalne posjede svog oca i tako postati markiz od Castiglionea.
Dana 9. ožujka 1568. godine rođen je u dvorcu u talijanskom mjestu Castiglione delle Stiviere sveti Alojzije Gonzaga. Njegova obitelj Gonzaga bila je jedna od najuglednijih vladarskih dinastija u talijanskoj povijesti. Već u srednjem vijeku Gonzage su postali vladarima značajnog grada Mantove. Tijekom vremena sve više im je rastao ugled pa i titule. Tako su postali markizima od Mantove (Marchesi di Mantova), a zatim čak i vojvodama od Mantove (Duchi di Mantova). Obitelj se jako razgranala, pri čemu su mlađe linije dobivale različite feudalne posjede po Italiji i Europi. Gonzage su skupili pravu kolekciju posjeda i titula: bili su vojvode od Guastalle, vojvode od Sabbionete, markizi i vojvode od Monferrata itd. Obitelj Gonzaga dala je čak 12 kardinala, te 14 biskupa.
Sveti Alojzije Gonzaga trebao je kao najstariji sin naslijediti feudalne posjede svog oca i tako postati markiz od Castiglionea. Međutim, već u ranoj dobi privukla ga je kršćanska vjera i želio je postati redovnik. Njegovom ocu to se nije svidjelo, jer se smatralo da najstariji sin mora naslijediti oca i da je primjereno da postane vojnik.
Ipak, sveti Alojzije nije se dao razuvjeriti. U dobi od 17 godina stupio je u Isusovački red, pri čemu se morao odreći svojih prava na nasljeđivanje posjeda i titula. Doista je radi vjere to učinio i time je obiteljsko naslijeđe prešlo na njegovog mlađeg brata Rodolfa. Sveti Alojzije već je od ranog djetinjstva bolovao, vjerojatno od više bolesti (problemi s bubrezima, kožom i druge poteškoće). S vremenom mu se zdravstveno stanje sve više pogoršavalo.
Godine 1591. u Rimu je izbila kuga, a sveti Alojzije se kao mladi isusovački novak dobrovoljno prijavio na rad u bolnici. Stavili su ga na odjel gdje nije bilo bolesnika s kugom, jer su se bojali da ga ne izgube. No jedan je čovjek na njegovom odjelu ipak bio zaražen i sveti Alojzije je ubrzo dobio kugu. Očekivali su da će uskoro umrijeti, pa su mu čak dali i bolesničko pomazanje. Ipak, on se oporavio, no zdravlje mu je bilo još više narušeno nego u djetinjstvu. Od posljedica bolesti, sveti Alojzije Gonzaga umro je u dobi od samo 23 godine, još uvijek u svojstvu isusovačkog novaka.
Ubrzo nakon smrti, mnogi su ga počeli smatrati svecem, zbog izrazite požrtvovnosti i odricanja koja je pokazao u svom životu. Papa Pavao V. beatificirao ga je svega 14 godina nakon njegove smrti, a 1726. godine proglašen je i svecem Katoličke crkve. Smatra ga se zaštitnikom mladih, studenata, isusovačkih novaka, bolesnika od kuge, i njihovih njegovatelja, a u novije vrijeme i žrtava AIDS-a, pa čak i onih koji pružaju bolesničku njegu oboljelima od AIDS-a.
