Sedmog studenog 1659. sklopljen je Pirenejski mir između Francuske i Španjolske, događaj koji se ponekad smatra simboličnim krajem španjolske prevlasti u svijetu i tzv. Španjolskog zlatnog doba. Naime, Španjolci su prethodno bili najmoćnija svjetska sila, osobito zbog svojih kolonijalnih posjeda u Americi, tj. silnog bogatstva koje su im ti posjedi donosili.
Tijekom 17. stoljeća slika se mijenjala, a spomenutim Pirenejskim mirom Francuska je definitivno isplivala kao moćnija sila od Španjolske. Francuski kralj u trenutku potpisivanja tog mira bio je mladi Luj XIV. (21-godišnjak), koji je kasnije nastojao ostvariti vlastitu hegemoniju u Europi. Francuska je zamijenila Španjolsku na poziciji najmoćnije svjetske sile, no i nju je u narednom stoljeću nadvladala Velika Britanija.
Pirenejskim mirom Francuska je dobila od Španjolske Sjevernu Kataloniju, područje sjeverno od Pireneja koje je stoljećima bilo pod aragonskom krunom. Radilo se o teritorijima Roussillona, Conflenta, Vallespira, Capcira i Cerdagnea, koji se protežu otprilike od Sredozemnog mora do Andore. Osobito je važan grad na tom području bio Perpignan, na katalonskom jeziku zvan Perpinyà. Taj je grad sve do danas ostao francuskim, a ploče s nazivima ulica i trgova u njemu su dvojezične (francuske i katalonske).
Francuska je stekla i druge teritorije, poput Luksemburga, dijelova pokrajine Artois i nekih gradova u Flandriji. Španjolska je usto morala potvrditi sve teritorijalne gubitke koje je pretrpjela Vestfalskim mirom 1648. godine. Francuski je kralj priznao španjolsko vrhovništvo nad grofovijom Barcelonom te se obvezao prekinuti podršku Portugalu. Španjolci su kasnije povratili velik dio Katalonije, ali teritorij sjeverno od Pirineja ostao je u Francuskim rukama te je i danas francusko-španjolska granica upravo na Pirinejima.
Piše: Boris Blažina
