Georges Claude (1870. – 1960.) bio je francuski inženjer i izumitelj. Provodio je značajne eksperimente za dobivanje energije iz vode, i to iz dubina oceana. Neki ga nazivaju francuskim Edisonom.
Nakon studija na Visokoj školi za industrijsku fiziku i kemiju u Parizu radio je kao inspektor u tvornici kablova i kao voditelj laboratorija. Utemeljio je časopis Električna iskra. Krajem 19. stoljeća Claude je doznao koliki je rizik od eksplozije flaširanog acetilena, koji se tada rabio za osvjetljenje. Acetilen je eksplozivan kad se pohranjuje pod pritiskom, a Claude je dokazao da se acetilen dobro rastvara u acetonu, što odgovara pohranjivanju pod pritiskom od 25 atmosfera. Tako je smanjio rizik pri rukovanju plinom.
Za oblik cijevi inspirirale su ga Geisslerove i Mooreve cijevi. Potom je razvijao osvjetljenje u obliku cijevi ispunjene neonom. Taj je plin zapravo nastajao kao nusproizvod ukapljenog plina, na čemu je Claude također radio. Kad električna struja prolazi kroz razrijeđeni plin, u cijevi se stvara svjetlo. Također je razvio tehniku pročišćenja plina, a njegov dizajn minimizira degradaciju elektrode koja prenosi električnu struju. Prvi put demonstrirao je neonsku cijev na događanju Paris Motor Show 1910. godine. Dana 19.1.1915. američki ured za patente dodijelio je patent Georgesu Claudu za neonsku cijev.
Godine 1923. njegovo poduzeće Claude Neon uvelo je neonsku rasvjetu u SAD. Vrlo brzo postala je popularna na reklamama te su otad bile vidljive i po danu. Boja svjetla ovisi o vrsti plina: neon daje narančasto-crvenu boju, helij daje svijetlorozu, argon sa živom plavu boju… Iako su u pitanju različiti plinovi, danas ih sve nazivamo “neonkama”.
Ono što se Claudeu prilično zamjera, jest suradnja s nacistima tijekom okupacije Francuske. Nakon oslobođena Georges Claude je zatvoren 1945. te su mu oduzete sve počasti.
Piše: Marsela Alić
