Riječ sifilis pojavila se prvi put 1530. godine u naslovu pjesme veroneškog liječnika Girolama Fracastora. On je preuzeo taj naziv iz grčke mitologije i u prijevodu znači “onaj koji voli svinje”. Zašto je odabrao baš ovaj naziv, nije poznato. Od 1493. u španjolskim lučkim gradovima pojavila se nova bolest. Među njima bili su članovi posade Kolumbovih brodova, koji su se vratili iz Amerike. Kasnije će neki liječnici okriviti mornare da su iz Amerike donijeli sifilis. U samo pedesetak godina bolest je zahvatila čitavu Europu.
Prvi tiskani medicinski tekstovi s kraja 15. i početka 16. stoljeća spominju sifilis ili francusku bolest. Dok su neki autori pokušavali objasniti pojavu sifilisa kao Božju kaznu, drugi su upućivali na opise sličnih simptoma još kod antičkih autora. Neki su znanstvenici tvrdili da je uzrok epidemije konjukcija planeta Saturna i Jupitera u znaku škorpiona u kući Marsa, što se dogodilo 25.11.1484. godine. Slavni Paracelsus je tvrdio da je sifilis posljedica spolnog čina muškarca oboljelog od kuge i žene zaražene gonorejom. U svakom slučaju arheolozi su pronašli kosti u Italiji koje pokazuju klasične znakove sifilisa i datiraju se u 6. st. pr. Krista. Dakle, sifilis je prisutan tisućama godinama.
Škotski kirurg John Hunter pokušao je dokazati da su sifilis i gonoreja ista bolest. Stoga je 1767. izveo eksperiment koji je izazvao veliku pozornost. Prenio je gnoj iz mokraćne cijevi bolesnika oboljelog od gonoreje u svoj penis. Kad je dobio simptome sifilisa, tvrdio je da gonoreja i sifilis imaju istog uzročnika. Nije bio svjestan da je bolesnik bolovao i od sifilisa i od gonoreje. Umro je posljedica svog eksperimeta.
Tek su 1905. Fritz Schaudinn i Erich Hoffmann u berlinskoj klinici Charité uspjeli otkriti pravog uzročnika, odnosno bakteriju Treponema pallidum.
Piše: Marsela Alić
