Franjevac i putopisac Willem van Rubroeck rodio se u Flandriji 1215. godine. Vrlo rano je pristupio franjevačkom redu. Nakon studija u Parizu bio je u pratnji francuskog kralja Ludovika IX. boravio je četiri godine u Svetoj zemlji.
Kralj ga je potom poslao na Daleki istok. Njegovo novo odredište bila je Monogolija. Willem nije bio prvi Europljanin u Mongoliji. Nekoliko godina ranije poslano je nekoliko učenjaka u tu daleku zemlju, pa se Willem mogao donekle pripremiti na temelju njihovih iskustava. Prva stanica bila je Konstantinopol 1252. godine. Zatim se s franjevcem Bartolomejem Iz Cremone i jednim slugom krenuo prema srednjoj Aziji. Bartolomej je bio učen čovjek i prevoditelj.
U prijestolnicu Mongolskog carstva stigli su na današnji dan 1253. godine. U Karakorumu je tad stolovao veliki kan Mongu, unuk slavnog Džingis-kana. Početkom siječnja 1254. primio ih je na audijenciji. Europski franjevci dobili su dopuštenje da na njegovom dvoru ostanu čak šest mjeseci. Veliki kan bio je miroljubiv i pomirljiv. Francuski kralj zapravo je poslao franjevce da nagovore Velikog kana na rat protiv muslimana te da podrži osvajanje Svete Zemlje. Papa je također imao namjeru kristijanizirati Mongole, što mu nikako nije pošlo za rukom. Willem je iskoristio tih šest mjeseci boravka za istraživanje ne samo mongolske kulture nego i budista, muslimana u srednjoj Aziji te nestorijanaca.
Neobavljena posla Willem van Ruusbroec vratio se na europsko tlo. Trebao se susresti s francuskim kraljem na otoko Cipru 1255., ali je ovaj već otputovao. Potom se Willem uputio u Tripoli, ondje je dobio sljedeći zadatak. Tako je postao profesor teologije u Akkonu. Diktirao je svoja zapažanja, koja je u obliku pisma poslao francuskom kralju. Bio je to prvi europski izvještaj o Mongolima, u kojem je većina podataka pouzdana.
Piše: Marsela Alić
