Za Bizantince je Bitka kod Mancikerta, u istočnoj Turskoj 1071. (danas selo Malazgirt) bila katastrofalan poraz, dok je za Seldžuke označila početak formiranja države u Maloj Aziji.
Seldžuci su nakon slavne pobjede nastavili prodirati u teritorij Istočnog Rimskog Carstva, prijašnji carevi nisu bili sposobni pružiti jači otpor. Carstvo su počeli napadati Pečenezi i Normani. Dizale su se pobune protiv careva, a neki su se dijelovi osamostalili. Konstantinopol više nije imao snagu središnje vlasti kao nekad.
Car Mihael VII. svrgnut je s prijestolja, na novim carom proglašen je general Nikefor III. na današnji dan 1078. godine. Povijesno djelo Mihaela Atalateja posvećeno Nikeforu važan je izvor podataka o njegovoj vladavini. Sačuvani su njegovi prikazi u rukopisu jedne homilije Johana Krisostoma nastale između 1071. i 1081. godine.
Nikefor III. potjecao je iz obitelji povezane s prijašnjim carem Fokom. Nikefor je najprije bio general cara Konstantina IX. te je 1057. igrao aktivnu ulogu kad je Izak I. Komnen uzurpirao prijestolje. Zatim je branio granicu na Balkanskom poluotoku od Oguza. Za vrijeme cara Mihaela VII. general Nikefor III. uspeo se na funkciju stratega i zapovjednika vojske u Anatoliji. Kad je svrgnut i car Mihael VII., pojavila su se tri pretendenta, a Nikefor ih je uspio nadjačati iako nije imao podršku plemstva i puka.
Nakon što mu je umrla supruga, oženio se suprugom bivšeg cara i njihovog sina Konstantina Duku odredio kao mogućeg nasljednika. Prijašnji car Mihael VII. ponudio je vjenčanje svog sina Konstantina s kćeri njegovog neprijatelja Roberta Guiskarda. Zaruke su dogovore, a Robertova kći Olimpija nakon zaruka prozvana je Helena. Međutim, Nikefor III. poslao je Olimpiju u samostan i do vjenčanja nije došlo. Robert Guiskard poveo je rat na Bizant, osvojio dijelove Balkana i Bizant se našao u vrlo teškoj situaciji.
Financijski je Istočno Rimsko Carstvo stajalo vrlo loše. Vrijednost zlatnika naglo je pala na 8 karata (33 posto). Nikefor III. skupim je darovima pokušavao zadržati suradnike. Glavni grad imao je sve više poteškoća s opskrbom hrane, što Nikefor III. nije znao riješiti. Sukobio se na kraju s Aleksijem Komnenom, Nikeforom Melisenom i seldžučkim sultanom. Aleksije Komnen natjerao je Nikefora III. na abdikaciju 1081., nakon čega se povukao u samostan Periblet u Konstantinopolu.
Piše: Marsela Alić
