Na današnji dan

Nezavisnost Uzbekistana od SSSR-a (1991.)

Dana 31. kolovoza 1991. nezavisnost je proglasio Uzbekistan, velika i mnogoljudna država (više od 31 milijuna stanovnika) u Srednjoj Aziji smještena uglavnom između rijeka Sir-Darje i Amu-Darje. Uzbeci su turkijski narod, po brojnosti drugi iza Turaka. Povijesno je Uzbekistan zanimljiv jer je kroz njega tisućljećima prolazio tzv. Put svile. U Uzbekistanu se nalaze povijesno važni gradovi Samarkand, Buhara, Hiva i Šahrisabz. 

Dijelovi današnjeg Uzbekistana nekoć su pripadali golemom carstvu Aleksandra Velikog, kao i njegovoj prethodnici – antičkom Perzijskom Carstvu. Kasnije su dijelove Uzbekistana osvojili Arapi, zatim Mongoli, pa ponovno Perzijanci. U drugoj polovici 19. stoljeća Uzbekistan je postepeno pao pod rusku dominaciju, a početkom 20. stoljeća počeo je proces brze modernizacije države, koji se nastavio tijekom razdoblja sovjetske dominacije (Uzbekistan je bio jedna od sastavnih republika SSSR-a). U Uzbekistanu su praktički tijekom cijelog njegovog postojanja bile aktivne snažne nacionalističke struje koje su se odupirale Moskvi.

Moskovske su vlasti reagirale represijom i strogom kontrolom nad političkim vodstvom republike, zbog čega je Uzbekistan došao na glas kao jedna od politički najkonzervativnijih republika SSSR-a. Ipak, s vremenom je sve veći broj Uzbeka ušao u redove Komunističke partije, a svoje su položaje iskoristili kako bi uključivali nove članove u Partiju po klanovskoj i nepotističkoj liniji. Do 1980-ih Partija je postala izrazito korumpirana, a zloupotrebljavala je svoje ovlasti do te mjere da je država funkcionirala više kao skup feudalnih posjeda nego moderna država.

Unatoč konzervativnoj naravi, Partija je nakon neuspješnog puča protiv Gorbačova 1991. proglasila neovisnost Uzbekistana kao države. Stvarna vlast uglavnom je ostala u rukama bivših partijskih vođa te je i danas prilično nedemokratična. Prvi predsjednik Uzbekistana bio je Islam Karimov, bivši generalni sekretar Komunističke partije. Vladao je od 1989. do smrti 2016. godine.

Piše: Boris Blažina


Komentari