Od nuklearne eksplozije zemlja se na širokoj površini prvo nadigla i stvorila kupolu visine 90 metara. Zatim se ta kupola rasprsnula, izbacujući u svim smjerovima materijal i plinove, pomalo slično eksploziji vulkana.
Dana 6. srpnja 1962. godine dan izvedena je u Nevadi nuklearna eksplozija koja je napravila najveći umjetni krater u povijesti čovječanstva. Taj krater može se ondje vidjeti i danas. Promjera je gotovo 400 metara, a dubine oko 100 metara. Nikada prije ni poslije nije izvedena eksplozija koje bi iskopala toliku količinu materijala iz tla (procjenjuje se oko 11.000.000 tona).
Smisao testa bilo je vidjeti da li bi se nuklearne eksplozije mogle u mirnodopskim uvjetima koristiti za inženjerske svrhe, poput kopanja velikih kanala, stvaranja umjetnih luka itd. Naime, pomoću snažnih nuklearnih eksplozija moglo bi se, teoretski, u kratkom vremenu napraviti iskope neviđenih dimenzija (slično miniranju za potrebe građevinarstva).
Eksplodirana bomba bila je termonuklearnog tipa i snage 104 kilotona (višestruko jača od one bačene na Hirošimu). Trik je bio u tome da je bomba ukopana na dubinu od 194 metra ispod površine pustinje u Nevadi. Kad je detonirana, nastala je impozantna pojava – zemlja se na širokoj površini prvo nadigla i stvorila kupolu visine 90 metara. Zatim se ta kupola rasprsnula, izbacujući u svim smjerovima materijal i plinove, pomalo slično eksploziji vulkana. Seizmički je izazvan potres jakosti 4,75 po Richteru.
Zaključak ispitivanja nije bio obećavajući. Naime, pokazalo se da je pri eksploziji raspršena velika količina radioaktivnog materijala. Ta jedna jedina eksplozija napravila je čak oko 7 % ukupnog ozračenja koje je palo na SAD u povijesti (a napravljeno je više od tisuću drugih nuklearnih testova, čak i sa mnogo jačim bombama). Dakle, nuklearne bombe teško bi bilo koristiti za inženjersko miniranje bez da se stvori opasnost od velikog ozračenja.
