Čak i među maršalima, Ney se isticao, jer mu je Napoleon dao visoke plemićke titule.
Maršal Michel Ney bio je jedan od Napoleonovih najbližih suradnika. Napoleon ga je proglasio maršalom 1804. godine, istodobno s proglašenjem Francuskog Carstva. Tom je prilikom prvih 18 francuskih generala promovirano u taj najviši čin (franc. Maréchal d’Empire). Kasnije je Napoleon kreirao još 8 maršala, tako da je njihov ukupni broj iznosio 26 (upravo toliko feldmaršala imao je i Hitler).
Čak i među maršalima, Ney se isticao, jer mu je Napoleon dao visoke plemićke titule. Tako ga je proglasio vojvodom od Elchingena (franc. Duc d’Elchingen), a zatim i princom od Moskve . Napomenimo, princ je bila najviša plemićka titula u Francuskom Carstvu. Napoleon je Neya zvao “Najhrabrijim od hrabrih”.
Maršal Ney podržao je Napoleona čak i u njegovom posljednjem pokušaju preuzimanja vlasti, nakon Bonaparteovog povratka s Elbe. U konačnoj Bitki kod Waterlooa, maršal Ney zapovijedao je velikim odjelom Napoleonove vojske. Navodno je za vrijeme te bitke stradalo, jedan za drugim, čak pet konja na kojim je Ney jahao. Na kraju Francuzi nisu uspjeli pobijediti. Napoleon je odveden u britansko zarobljeništvo na Svetu Helenu, a Ney je zatvoren u Parizu i suđeno mu je.
Maršal Ney proglašen je krivim zbog izdaje francuske dinastije Bourbona (jer je stao na Napoleonovu stranu). Određeno je da ima biti strijeljan. Presuda je izvršena 7. prosinca 1815. godine u Parizu. Ney je odbio povez preko očiju i tražio je da sam izda zapovijed streljačkom vodu, što mu je i odobreno. Navodno je rekao vodu: “Vojnici, kad dam zapovijed za paljbu, pucajte ravno u moje srce. Čekajte na zapovijed. To će mi biti posljednja zapovijed vama. Prosvjedujem protiv moje osude. Borio sam se u stotinu bitaka za Francusku, a ni u jednoj protiv nje. .. Vojnici, paljba!”
