Na današnji dan

Napoleonov dekret o uređenju Ilirskih pokrajina – 1811.

Ukupno su Ilirske pokrajine imale oko milijun i pol stanovnika.

Dekretom cara Napoleona Bonapartea uređene su Ilirske pokrajine, dio Francuskog Carstva koji je pokrivao velik dio današnjeg hrvatskog teritorija. Bonaparteov dekret službeno se zvaoDécret sur l’organisation de l’Ilyrie, a objavljen je 15. travnja 1811. godine.

Ilirija tj. Ilirske pokrajine obuhvaćale su praktički sav teritorij današnje Republike Hrvatske južno od Save,zapadnu Korušku s Villachom, Gorišku, Trst te Kranjsku s Pazinskom grofovijom, a Napoleon ih je dobio od Habsburške Monarhije Mirom u Schönbrunnu 1809. godine. Ujedno su obuhvatile i prijašnje francuske posjede na Jadranu: Dubrovnik, bivšu mletačku Dalmaciju i mletačku Istru. God 1810., nakon gušenja tirolskog ustanka, od razdijeljenog Tirola Ilirskim su pokrajinama još dodani zemaljsko-sudski kotari Lienz i Sillian.

Isprva organizirane unutar 10 intendantura spomenutim dekretom podijeljene su na 7 pokrajina. Bile su to:

  • Civilna Hrvatska (sjedište u Karlovcu),

  • Vojna Hrvatska (sjedište u Senju),

  • Istra (sjedište u Trstu),

  • Dalmacija (sjedište u Zadru),

  • Dubrovnik (sjedište u Dubrovniku),

  • Koruška (sjedište u Lienzu),

  • Kranjska (sjedište u Ljubljani).

Ukupno su Ilirske pokrajine imale oko milijun i pol stanovnika. Na čelu cjelokupne Ilirije bila je vlada tj. generalno guvernerstvo sa sjedištem u Ljubljani,a zatim u Trstu. Do veljače 1813. generalni guverner bio jemaršal Marmont, a potom, sa smanjenim ovlastima, generali Bertrand, Junot i Fouché. Pokrajine su se dijelile na distrikte, kantone i općine, kojima su upravljali intendanti, podintendanti, načelnici i starješine. Francuska vladavina u Ilirskim pokrajinama modernizirala je upravu, sudstvo i školstvo. Za razliku od Vojne krajine, u kojoj su Francuzi ostavili netaknut krajiški upravni sustav, u ostale su pokrajine, osim nekih zatečenih austrijskih i mletačkih zakona, uvedene francuske upravne reforme. Pridružene Francuskoj dekretom, a ne ustavom, Ilirske pokrajine bile su podređene francuskim ministarstvima i najvišemu sudu.

Nakon Napoleonovog poraza 1813. godine u Bitki kod Leipziga Habsburgovci su preuzeli vlast nad Ilirskim pokrajinama, a 1816. godine na njihovom području osnovali su kratkotrajnu Kraljevinu Iliriju.

piše: Dražen Krajcar

Komentari