Francuskog državnika Talleyranda danas se smatra jednim od najvještijih diplomata u svjetskoj povijesti uopće.
Dana 13. studenog 1834. godine konačno je završila neobično duga i raznovrsna karijera francuskog diplomata i državnika Talleyranda. U doba Napoleona Bonapartea, čiji je Talleyrand bio ministar vanjskih poslova, on je slovio za jednog od najmoćnijih ljudi u Europi. Dapače, smatra ga se jednim od najvještijih diplomata u svjetskoj povijesti uopće.
Talleyrand je rođen pod imenom Charles Maurice de Talleyrand-Périgord, a bio je pripadnik stare i ugledne francuske plemićke obitelji. Talleyrandov stric – kardinal Alexandre Angélique de Talleyrand-Périgord – bio je nadbiskup Reimsa, što je bila izrazito ugledna crkvena pozicija u Francuskoj (nadbiskupi Reimsa tradicionalno su krunili francuske kraljeve). Kasnije je taj stric postao i nadbiskup Pariza.
Mladi je Talleyrand bio najstariji sin generala grofa de Talleyranda, ali mu je pravo prvenstva oduzeto zbog fizičkih nedostataka. Naime, rođen je s krivim stopalom pa je šepao. Mladog su Talleyranda uputili u crkvenu karijeru. Kad mu je bilo 25 godina zaređen je za svećenika. Dapače, nešto prije početka Francuske revolucije Tallerand je čak zaređen i za biskupa. Dobio je biskupiju Autun u Burgundiji. Dakako, to je bio ugledan crkveni položaj u Francuskoj.
Kad je započinjala Francuska revolucija, biskup Talleyrand bio je zastupnik crkvenog staleža u znamenitim Generalnim staležima 1789. godine. Premda biskup, Talleyrand je podržao Revoluciju. Kasnije je laiciziran tj. razređen. Postao je jedan od najaktivnijih revolucionarnih političara, naročito na polju komunikacije sa stranim državama. Putovao je po Velikoj Britaniji pa čak i po SAD-u.
Još prije nego što je Napoleon došao na vlast, postao je Talleyrand ministar vanjskih poslova revolucionarne Francuske. Dapače, imao je i ulogu u dovođenju mladog generala Napoleona na vlast (bio je oko 15 godina stariji od Bonapartea).
Napoleon je kao car nagradio Talleyranda. Priskrbio mu je titulu suverenog princa od Beneventa, čime je Talleyrand zapravo postao državni poglavar (premda u Napoleonovoj službi). U Francuskoj je Talleyrand kupio znameniti dvorac Valençay (Château de Valençay) koji je postao jednom od najuglednijih rezidencija u Europi.
Zanimljivo je da je Talleyrand uspješno proživio i Napoleonov pad, zbog čega ga cijene kao svojevrsnog „čovjeka za sva vremena“ (onoga koji se uvijek snađe). Nakon Napoleonovog odlaska postao je Talleyrand čak i francuski premijer. Kasnije je bio i veleposlanik u Velikoj Britaniji, a tek je u dobi od 80 godina konačno odlučio otići u mirovinu, upravo na današnji dan.
Potkraj života Talleyrand se navodno ponovno vratio katolicizmu i umro je u 85. godini života u Parizu nakon što je primio sakramente (navodno je pri posljednjem pomazanju okrenuo ruke da mu ih pomažu s gornje strane, kao što se čini biskupima).
