Dana 19. studenog 1896. rođen je najodlikovaniji maršal u povijesti Sovjetskog Saveza i Rusije – znameniti Georgij Žukov. Rođen je u siromašnoj seoskoj obitelji, oko 80 kilometara od Moskve. Njegovo skromno podrijetlo zapravo mu je kasnije koristilo u karijeri jer su takve ljude često preferirali u sovjetskom sustavu.
Započeo je vojnu karijeru još u Ruskoj carskoj vojsci, gdje je odlikovan Križem sv. Jurja (znameniti ruski Georgijevski križ s narančasto-crnom vrpcom). Kasnije se Žukov pridružio boljševicima i postao im dragocjenim članom.
Napredovao je po činovima, koji su 1930-ih godina u Sovjetskom Savezu imali zanimljive nazive. Naime, u to doba, da bi se Crvena armija razlikovala od drugih vojski na svijetu, uklonjeni su zapadnjački činovi majora, pukovnika, generala itd. Umjesto njih uvedeni su činovi kao KOMBRIG (za zapovjednika brigade), KOMPOLK (za zapovjednika pukovnije), KOMBAT (za zapovjednika bataljuna) itd.
Žukov je već uoči drugog svjetskog rata napredovao do visokog čina KOMKOR-a (zapovjednik korpusa) – što odgovara generalu zbora. Godine 1940. u SSSR su vraćeni generalski činovi, kakvi se koriste i drugdje u svijetu. Žukov je uskoro postao general armije, a tijekom Drugog svjetskog rata dobio je i najviši čin – maršala Sovjetskog Saveza.
Žukov je znamenit po tome što je jedini vojnik u povijesti SSSR-a koji je četiri puta odlikovan titulom heroja Sovjetskog Saveza. Još je samo lider Leonid Brežnjev bio četverostruki heroj, ali su njegova odlikovanja malo vrijedila, jer su mu ih rutinski dodijeljivali za rođendane.
Žukov je dobio i još više odlikovanje od heroja Sovjetskog Saveza. Bio je to znameniti Orden pobjede, jedan od najrjeđih na svijetu. Ukupno ga je dobilo samo 15 građana SSSR-a, a Žukov ga je dobio čak dva puta. Samo Staljin i maršal Vasiljevski su uz Žukova dva puta dobili Orden pobjede. Od stranaca, jedan Orden pobjede dobio je i Josip Broz Tito.
Zanimljivo je da je Žukov u Jugoslaviji dobio njeno najviše odlikovanje – Orden slobode. To je odlikovanje bilo više čak i od jugoslavenskog narodnog heroja, a dobilo ga je samo 7 ljudi tijekom povijesti socijalističke Jugoslavije (uz Žukova još i poznati domaći heroji poput Tita, Koče Popovića i Koste Nađa).
