Već je sljedeće godine nakon njegovog izbora za palatina izbila revolucija u Ugarskoj, u čijem je suzbijanju sudjelovao i hrvatski ban Josip Jelačić.
Dana 14. 1817. godine rođen je nadvojvoda Stjepan, posljednji palatin u povijesti Ugarskog Kraljevstva. Funkcija palatina označavala je najvišeg velikaša u kraljevstvu, a po statusu je bila slična funkciji bana u Hrvatskoj. U nekim su razdobljima palatini bili ključni čimbenici u Ugarskoj, no Habsburgovci su ih, kao ugarski kraljevi, željeli učinkovito kontrolirati. Zbog toga su nasljednici carice Marije Terezije od 1790. godine za palatine isključivo postavljali pripadnike svoje dinastije tj. austrijske nadvojvode. Tako su posljednja tri palatina u povijesti Ugarske bili nadvojvode Aleksandar Leopold, Josip i Stjepan.
Nadvojvoda Stjepan rođen je u Budimu kao najstariji sin prethodnog palatina Josipa. Pripadao je, dakle, istoj generaciji kao i neki znameniti hrvatski preporoditelji. Od stranih osoba gotovo mu je vršnjakinja bila britanska kraljica Viktorija. Palatinom je nadvojvoda Stjepan postao 1847. godine, naslijedivši na toj funkciji svog oca Josipa. Već je sljedeće godine (1848.) izbila revolucija u Ugarskoj, u čijem je suzbijanju sudjelovao i hrvatski ban Josip Jelačić. Kao palatin se nadvojvoda Stjepan tijekom revolucije našao u nezgodnom položaju. Naime, morao je predvoditi Mađare, a bio je pripadnik austrijske vladajuće dinastije, protiv koje su se mađarski revolucionari borili. Zbog toga je u rujnu 1848. godine dao ostavku na palatinsku funkciju, a zatim se povukao na imanja u Njemačkoj koja je naslijedio po majčinoj liniji. Preminuo je u gradu Mentonu na Azurnoj obali 1867. godine.
