Sv. Maksimilijan Kolbe danas je jedan od najpoznatijih svetaca 20. stoljeća. Ubijen je u Auschwitzu nacističkom injekcijom za eutanaziju na današnji dan 1941. godine. Dao je svoj život da bi spasio jednog drugog zatvorenika.
Dana 14. kolovoza 1941. godine u nacističkom logoru smrti u Auschwitzu smrtonosnom je injekcijom smaknut katolički svećenik i franjevački redovnik konventualac – sv. Maksimilijan Kolbe. Postao je jedan od najvažnijih svetaca 20. stoljeća. Nacisti su ga u logor stavili zbog njegove izjave “Nitko na svijetu ne može promijeniti istine” i zbog toga što je sakrio oko 2.000 Židova u svom samostanu Niepokalanów u Terezinu pokraj Varšave, kako bi ih spasio od progona. Zanimljivo je da je sv. Maksimilijan bio miješanog etničkog porijekla. Naime otac mu je bio Nijemac, a majka Poljakinja. Zatvoren je u logor Auschwitz kao zatvorenik pod rednim brojem 16670.
Okolnosti oko smrti sv. Maksimilijana bile su ovakve: u ljeto 1941. godine troje zatvorenika je uspjelo pobjeći iz logora. Jedan od zapovijedajućih nacista u logoru, SS-Hauptsturmführer Karl Fritzsch, zbog toga se jako naljutio i naredio da se odaberu desetorica zatvorenika koje će se ubiti izgladnjivanjem. Među 10 odabranih bio je i poljski zatvorenik Franciszek Gajowniczek. Kad je čuo da je odabran, zajaukao je: “Moja žena! Moja djeca!” Sv. Maksimilijan Kolbe tada je junački ponudio da on ode u ćeliju za izgladnjivanje umjesto Gajowniczeka. Nijemci su pristali na to i zatvorili ga u ćeliju s ostalom devetoricom.
U ćeliji za ubijanje glađu sljedeća dva tjedna sv. Maksimilijan svakog je dana služio misu i pjevao himne sa zatvorenicima. Tješio je ostalu devetoricu time što će uskoro biti na Nebu s Blaženom Djevicom Marijom. On ih je, dakako, mogao i na miru ispovjediti, tako da im je odlazak u Nebo bio osiguran. Nakon dva tjedna sv. Maksimilijan ostao je jedini preživjeli u ćeliji. Nijemci su željeli isprazniti tu prostoriju, pa su ga odlučili ubiti injekcijom. Ubrizgali su mu fenol (karbolnu kiselinu), uobičajeno nacističko sredstvo za eutanaziju. Umro je kao mučenik, hrabro ispruživši ruku prema injekciji. Franciszek Gajowniczek, za koga je dao život, preživio je logor i poživio još čak 53 godine.
