Dana 19. ožujka 1944. njemačka vojska potajno je zauzela položaje u Mađarskoj. Naime, Mađarska je još od vremena prije Drugog svjetskog rata bila saveznica Trećeg Reicha, kao potpisnica tzv. Trojnog pakta.
Još od davne 1920. na čelu Mađarske nalazio se admiral Miklos Horthy. Čin admirala nosio je još iz doba Austro-Ugarske (bio je nekoć posljednji zapovjednik Austrougarske mornarice). Admiral Horthy bio je konzervativni političar, no ne tako ekstreman poput nacista. Tijekom Drugog svjetskog rata mađarski Židovi pod Horthyjevim režimom nisu bili progonjeni (iako su trpjeli određenu diskriminaciju pri zapošljavanju), što je izazvalo nezadovoljstvo kod nekih nacista u Njemačkoj. Osim toga, Hitler je nakon okretanja rata na Istoku u korist Sovjeta sumnjao da Horthyjeva Mađarska pokušava prijeći na stranu Saveznika, što je trebalo svakako spriječiti.
Hitler je imao lukav plan. Pozvao je admirala Horthyja k sebi u dvorac Klessheim u blizini Salzburga (nedaleko od Hitlerovog ljetnikovca u Berchtesgadenu). Dok je Horthy ondje boravio, njemačka vojska ušla je u Mađarsku i zauzela položaje. Dakako, Horthyjevo izbivanje iz zemlje pružilo je dobru priliku za ulazak njemačkih trupa, jer je Mađarska u tim trenutcima na neki način bila obezglavljena. Kad se Horthy vratio iz dvorca Klessheim u Budimpeštu, zatekao je ondje njemačke vojnike.
Za njemačkog opunomoćenika u Mađarskoj imenovan je poznati Edmund Veesenmayer, koji je prethodno boravio i u NDH. Nijemci su Horthyja prisilili da smijeni dotadašnjeg mađarskog premijera Miklósa Kállaya de Nagykálló koji je već od prije bio u kontaktu sa zapadnim Saveznicima. Za novog premijera postavljen je Döme Sztójay.
Najgora stvar bila je u tome što je u Mađarsku poslan zloglasni Adolf Eichmann. Taj SS-ovac s činom Obersturmbannführera imao je zadatak riješiti pitanje mađarskih Židova. Naime, Mađarska je imala nekoliko stotina tisuća Židova, koji su predstavljali posljednju veliku židovsku zajednicu u srednjoj Europi koja još nije bila poslana u logore.
