Procjenjuje se da je Andrew Carnegie za života podijelio oko 350.000.000 tadašnjih dolara u dobrotvorne svrhe (to bi vrijedilo milijarde današnjih dolara).
Dvadesetpetog studenog 1835. godine rođen je jedan od najbogatijih ljudi u povijesti i jedan od najvećih dobročinitelja ikada. Ime mu je bilo Andrew Carnegie, a svoje bogatstvo ostvario je vlastitim radom, praktički iz ničega. Naime, Andrew je rođen u Škotskoj, u siromašnoj obitelji. Kraj u kojem je rođen bio je siromašan i na rubu gladi, da su njegovi roditelji morali otići u SAD u potragu za boljim životom. Naselili su se u Pennsylvaniji kad je malom Andrewu bilo samo 13 godina. On se morao iste godine zaposliti, unatoč dječačkoj dobi.
Prvi posao 13-godišnji Andrew dobio je u tkalačkoj tvornici, gdje je radio 12 sati na dan, 6 dana tjedno. Plaća za tjedan takvog rada bila mu je samo 1 dolar i 20 centa. Ipak, bio je ustrajan i s vremenom je dobio bolje plaćene poslove, s 2 i pol dolara na tjedan, pa s 4 dolara na tjedan. Jedan od njegovih poslodavaca, pukovnik Anderson, dopuštao je svojim radnicima da koriste njegovu privatnu knjižnicu s 400 knjiga. Andrew je iskoristio tu mogućnost i čitao subotom navečer, čime se zapravo sam obrazovao.
S 18 godina, prepoznali su potencijal mladog Andrewa i on je počeo brže napredovati u poslu. Njegov poslodavac Thomas Alexander Scott cijenio ga je i omogućio je siromašnom mladiću da nešto zaradi investiranjem u njihov zajednički posao. Radilo se o željeznicama – prvom pravom velikom biznisu u Americi. Carnegie je akumulirao sve više i više kapitala na tom unosnom području.
Kad je skupio oko 40.000 dolara, Carnegie ih je uložio u naftnu industriju. U godinu dana taj je naftni izvor donio zaradu od oko 1.000.000 dolara. Na kraju je Carnegie svoje novce i trud usmjerio na čeličnu industriju, koja je bila u velikom rastu. S vremenom je postao jedan od američkih kraljeva čelika, a njegova kompanija Carnegie Steel Company postala je vjerojatno najveće i najprofitabilnije industrijsko poduzeće na svijetu.
Andrew Carnegie nije nikada imao namjeru gomilati bogatstvo za sebe. Sav višak bogatstva davao je u humanitarne svrhe. Smatrao je gomilanje novca najgorom vrstom idolopoklonstva. Za sebe bi zadržao samo novac potreban za život, a ostalo bi podijelio za društveno korisne sadržaje.
Carnegie je tako postao jednim od najvećih dobročinitelja svih vremena. Naročito mnogo je izdvajao za javne knjižnice. Financirao je nevjerojatan broj od oko 3.000 knjižnica diljem svijeta. Vjerovao je u važnost obrazovanja, znanstvenog istraživanja i promicanja mira u svijetu.
Procjenjuje se da je Carnegie za života podijelio oko 350.000.000 dolara u dobrotvorne svrhe. Unatoč tom neprestanom dijeljenju, postao je, po nekim pokazateljima, drugi najbogatiji čovjek u povijesti (iza Johna D. Rockefellera). Imao je zanimljivo načelo kako upotrijebiti bogatstvo: prvu trećinu upotrijebi da stekneš sve obrazovanje koje možeš, drugu trećinu da stekneš sav novac koji možeš, a posljednju trećinu daruj u korisne svrhe.
