Nekoliko je mađarskih stranaka krajem 1918., pred sam kraj Prvog svjetskog rata, sastavilo Mađarsko nacionalno vijeće. Vođa Ujedinjenje stranke za neovisnost bio je grof Mihály Károlyi. Borio se za veću neovisnost od Austrije u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, odnosno za čistu personalnu uniju i opće pravo glasa.
Mađarska vojska prešla je na stranu Vijeća i zauzela Budimpeštu. Austro-ugarski kralj Karlo IV. bio je time prisiljen proglasiti Károlyija premijerom, a Mađarska je 31. listopada 1918. prekinula uniju s Austrijom. Kralj Karlo IV. odrekao se prava na upravljanje Mađarskom, ali nikad se nije formalno odrekao mađarskog prijestolja. Ipak, vlada je pod vodstvom Mihálya Károlyija 16. studenog 1918. proglasila Republiku Mađarsku. Tad su u ustav ušli sloboda govora i opće pravo glasa za muškarce i žene.