Na današnji dan 1835. rodio se sovjetski maršal Aleksandar Vasiljevski, budući ministar obrane SSSR-a i načelnik Glavnog stožera Crvene armije. Rodio se kod mjesta Vičuge, sjeveroistočno od Moskve. Zanimljivo je da su mu oba djeda bili svećenici. Vojni časnik postao je Vasiljevski već tijekom Prvog svjetskog rata, u vremenu kad je još uvijek postojalo Rusko Carstvo. U međuratnom razdoblju bio je profesionalni časnik, a školovao se za zapovjedne položaje na najvišim vojnim učilištima. Godine 1937. postao je članom Glavnog stožera Crvene armije, a počeo se sastajati i sa Staljinom. Navodno mu je upravo Staljin savjetovao da obnovi veze sa svojom obitelji, koja je bila, kako je spomenuto, pravoslavnog svećeničkog podrijetla. Nakon što je započeo Drugi svjetski rat Vasiljevski je kao vojni profesionalac odigrao veliku ulogu u obrani Moskve od njemačkih napada. Godine 1942. postao je Vasiljevski načelnikom Glavnog stožera tj. šefom Generalštaba Crvene armije, zamijenivši na tom položaju maršala Šapošnjikova. Na tom je važnom položaju ostao sve do pred kraj Drugog svjetskog rata, a sudjelovao je praktički u svim sovjetskim strateškim planiranjima (uključujući Staljingrad). Već je 1943. godine bio promaknut u čin maršala Sovjetskog Saveza. Tijekom rata nekoliko je puta bio ranjen. Bio je nakon maršala Žukova drugi sovjetski maršal koji je dobio vrlo rijetko odlikovanje Reda pobjede (dobio ga je čak prije Staljina), a kasnije mu je dodijeljen i drugi primjerak tog odlikovanja (to su postigli još samo Žukov i Staljin). Vasiljevski je primio i dva odlikovanja Zlatne zvijezde heroja Sovjetskog Saveza te osam odlikovanja Reda Lenjina. Preminuo je u Moskvi čak 33 godine nakon završetka Drugog svjetskog rata. Umro je 1977. godine u visokoj starosti.
