Dana 27. siječnja 1242. godine rođena je u Klisu u Dalmaciji sv. Margareta Ugarska, časna sestra dominikanskog reda i znamenita svetica. Bila je kći kralja Bele IV., a rodila se u Klisu jer su se njeni roditelji ondje sklonili u bijegu pred Mongolima. Nakon mongolskog povlačenja Bela IV. vratio se u Ugarsku, a usput je 16. studenog iste godine dodijelio Gradecu (dio današnjeg Zagreba) znamenitu Zlatnu bulu, proglasivši ga slobodnim kraljevskim gradom.
Sv. Margareta postala je redovnicom dominikanskog reda i boravila u dominikanskom samostanu na otoku usred Dunava između Budima i Pešte. Taj se otok danas po njoj zove Margit-sziget (Margaretin otok).
Premda ju je njen otac pokušavao udati, Margareta se nije dala. Uslučaju udaje kralj je morago osigurati ukidanje redovničkih zavjeta. Prema legendama o njenom životu, Margareta je na spomenutom otoku radila i najteže poslove, što je bio dokaz njene poniznosti unatoč kraljevskom podrijetlu.
U samostanu na dunavskom otoku Margareta je živjela je do smrti 1271. godine. Umrla je mlada, u dobi od samo 28 godina. Nakon smrti počeli su je štovati kao sveticu. Katolička svetica postala je i njena starija sestra Kunigunda i tetka Elizabeta Ugarska (sestra kralja Bele IV.). Margaretina sestra Jolanda postala je blaženica. Na slikama se sv. Margaretu obično prikazuje u dominikanskom habitu, s bijelim ljiljanom i knjigom u ruci. Poznati most u Budimpešti Margit híd (hrv. Margaretin most) dobio je ime upravo po njoj.
