Dana 14. svibnja 1643. godine postao je Luj XIV. francuski kralj kad mu je od bolesti umro otac – kralj Luj XIII. – u 42. godini. Zbog očeve rane smrti, malom su Luju XIV. bile samo četiri godine u trenutku kad je postao kraljem. Luj XIV. zatim je vladao čak 72 godine i 110 dana, što ga je učinilo najduže vladajućim kraljem u europskoj povijesti.
Dakako, četverogodišnji Luj XIV. ispočetka nije mogao sam vladati Francuskom. Na čelo namjesništva došla je njegova majka, kraljica-udovica Ana, kći španjolskog kralja. Ona je velike ovlasti dala znamenitom kardinalu Mazarinu, koji je postao glavni ministar, tj. svojevrsni premijer Francuske.
Zanimljivo je da je kardinal Mazarin bio zapravo Talijan rođen pod imenom Giulio Raimondo Mazzarino. On je u Francuskoj svojedobno postao utjecajan suradnik kardinala Richelieua, a na kraju je preuzeo sličnu funkciju kakvu je Richelieu ranije imao (funkciju glavnog ministra francuskog kralja). Usprkos golemoj moći kardinala, mladi se Luj XIV. prilično rano afirmirao kao moćan vladar te ga se smatra tvorcem novog političkog sustava nazvanog apsolutizam.
