Na današnji dan

Leopold Bogdan Mandić – omiljeni hrvatski svetac – 1942.

Bio je visok svega 135 centimetara, ali je imao ogromnu samilost za vjernike. U ispovjedaonici je davao blage pokore, a ostatak je sam odrađivao molitvama. Zalagao se za jedinstvo i mir između katolika i pravoslavnih kršćana.

Jedan od najomiljenijih hrvatskih svetaca – sveti Leopold Bogdan Mandić – umro je 30. srpnja 1942. godine u talijanskom gradu Padovi. Bio je visok samo 135 centimetara, ali je imao ogromnu snagu duha. Poznat je po tome što je od jutra do mraka ispovijedao, dajući blage pokore vjernicima koji su mu dolazili. Ostatak pokora navodno je sam odrađivao molitvama. Ovako je opisan njegov radni dan: “odsluživši rano ujutro žrtvu Svete Mise, sjedao bi u sobicu za ispovijedanje i tamo bi ostajao cijeli dan na raspolaganju pokornicima. Zadržao je taj način života kroz četrdesetak godina, a da se nije ni najmanje tužio”. Prije smrti sv. Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razoren od bombi. To se doista i dogodilo, ali je usred razaranja ostala sačuvana njegova ćelija i ispovjedaonica.

Umro je u 77. godini okružen braćom kapucinima koji su pjevali molitvu Salve Regina (hrv. Zdravo Kraljice). Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1976., a papa sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 1982. godine.

Sv. Leopold Mandić jedan je od prethodnika ekumenskog pokreta za jedinstvo kršćana. Naime, rođen je kao katolik u Herceg-Novom u Boki Kotorskoj, većinskom pravoslavnom kraju. Često se molio za jedinstvo pravoslavaca i katolika, na nakanu “Da svi budu jedno”. Poznata je njegova utješna izreka: “Vjeru! Imajte vjeru! Bog je lijek i liječnik!”

O sv. Leopoldu papa sv. Ivan Pavao II. rekao je: “Fra Leopold bijaše uvijek tamo spreman i nasmiješen, razborit i čedan, diskretan pouzdanik i vjeran otac duša, učitelj pun poštovanja i duhovni savjetnik pun razumijevanja i strpljivosti.” Sluga Božji kardinal Kuharić rekao je o njemu: “No najvažnija crta života svetog Leopolda Bogdana, koja se bez sumnje u njemu rodila kao plod duhovnog iskustva i zbivanja u Katoličkoj Crkvi među Hrvatima u vrijeme njegovog djetinjstva, svakako je njegova misao vodilja da svoj život posveti misli kršćanskog jedinstva, posebno između Zapadne i Istočne Crkve.”

Komentari