Krajem 10. stoljeća na čelu kršćana bio je Ivan XII. Počinio je brojne zločine te je rimskonjemački car Oto I. sazvao sinodu, na kojoj je razriješen funkcije. Na istoj sinodi izabran je 4. prosinca 963. sljedeći papa. Bio je to dotadašnji papinski notar Lav VIII. Slovio je kao časna osoba, ali je u trenutka proglašenja papom bio samo laik. Stoga je odlučeno, protivno crkvenom zakonu, da će ga dan za danom uzdizati na više funkcije kako bi što prije postao biskup.
Car Oto I. dodijelio je papinskom kandidatu Privilegium Ottonianum. Ovom privilegijom je car potvrdio postojanje crkvene države, ali uz uvjet da papa mora položiti zakletvu vjernosti rimskonjemačkom caru. Lav XII. sjeo na na papinsko prijestolje.
Čim je car napustio Rim, svrgnuti papa Ivan XII. sazvao je sinodu. Smatrao je da ima na to pravo jer se nikad nije odrekao vlasti. Isti biskupi koji su ga svrgnuli sad su ga podržali i donijeli odluku o svrgavanju Lava VIII. On se sklonio na dvor cara Ota. Ubrzo je papa Ivan XII. umro, pa su biskupi izabrali Benedikta V. za novog papu. Car Oto smatrao je kako izbor krši Privilegium Ottonianum te je s velikom vojskom krenuo na Rim. Benedikt V. je nakon nekoliko mjeseci vladavine svrgnut, a Lav VIII. ponovno je izabran za papu, ali je i on umro 965. godine.
Piše: Marsela Alić
