Za svoje je doba Henrik IV. posjedovao neobično visok stupanj vjerske tolerancije.
Henrik IV., francuski kralj i prvi vladar iz dinastije Bourbon, rođen je 13. prosinca 1553. godine. Rodila ga je Ivana d’Albret, tadašnja kraljica Navare, koja je tom malom pirenejskom državom vladala zajedno sa svojim suprugom Antoineom iz dinastije Bourbon. Rodno mjesto Henrika IV., gradić Pau, nalazi se na sjevernom rubu Pireneja, u francuskom dijelu baskijskog etničkog područja.
Već u dobi od osamnaest godina naslijedio je titulu kralja Navare, a kraljem mnogo veće Francuske postao je tek 1589. godine tj. u 36. godini života. Njegovim dolaskom na francusko prijestolje prvi su put u povijesti ujedinjene krune Francuske i Navare, što je kasnije ostala trajna osobina tih dviju država (više nisu razdijeljene sve do kraja monarhijske vlasti u njima). Henrik IV. živio je u razdoblju najkrvavijih vjerskih ratova između francuskih katolika i protestanata (kalvinista, poznatih u Francuskoj pod imenom hugenoti). Henrik IV. kršten je u djetinjstvu po katoličkom obredu, no odrastao je u kalvinističkoj vjeri. Veći dio života nastavio je biti protestantom, no preobratio se na katolicizam kako bi mogao preuzeti francusko prijestolje. Za svoje je doba Henrik IV. posjedovao neobično visok stupanj vjerske tolerancije. Ediktom iz Nantesa 1598. godine uveo je istu toleranciju na zakonski način i u Francusko Kraljevstvo, čime su praktički okončani vjerski ratovi u toj državi. Stekao je zbog takvih svojih stavova neprijatelje i na katoličkoj i na protestantskoj strani pa ga je više atentatora pokušalo ubiti (barem dvanaest). Naposljetku je to uspjelo Françoisu Ravaillacu, koji je Kralja Henrika IV. ubio u Parizu 1610. godine. U trenutku pogibije bio je kralj Henrik IV. tek u 57. godini.
