Na današnji dan

Korzikanac koji se borio protiv Napoleona u službi Ruskog Carstva – 1842.

Odabravši protufrancusku stranu, našao se Pozzo di Borgo na mjestu neprijatelja Napoleona Bonapartea, što je dodatno bilo naglašeno na osobnoj razini time što su obojica bili Korzikanci.

Dana 15. veljače 1842. godine umro je Carlo Andrea Pozzo di Borgo, korzikanski političar i suvremenik Napoleona Bonapartea. Zanimljivo je da je Pozzo di Borgo postao diplomat u službi Ruskog Carstva, a na kraju je dao i doprinos konačnoj pobjedi nad Napoleonom. Rodio se u mjestu Alata pokraj Napoleonovog rodnog grada Ajaccija, a bio je samo oko pet godina stariji od Bonapartea. Obojica su pripadala korzikanskim plemićkim obiteljima talijanskog podrijetla.

U vremenu nakon izbijanja Francuske revolucije Pozzo di Borgo bio je na strani suprotnoj od Napoleona. Naime, za razliku od Bonapartea nije bio sklon jakobincima, nego domaćim korzikanskim revolucionarima pod vodstvom Pasqualea Paolija, vrlo važnog političara koji se borio za nezavisnost Korzike od Francuske. U okviru tog pokreta došao je Pozzo di Borgo na Korzici i na najvišu civilnu poziciju na tom otoku, onu generalnog prokuratora–sindika tj. svojevrsnog civilnog guvernera Korzike (spomenuti Paquale Paoli bio je kao general na čelu vojnog dijela pokreta). Odabravši protufrancusku stranu, našao se Pozzo di Borgo na mjestu neprijatelja Napoleona Bonapartea, što je dodatno bilo naglašeno na osobnoj razini time što su obojica bili Korzikanci, plemićkog podrijetla i slične dobi.


Na kraju su Francuzi u doba Napoleonove vlasti uspjeli osvojiti Korziku, a Pozzo di Borgo pobjegao je u Rim. Ubrzo se preselio u London, a zatim u Beč. Oko 1804. godine ušao je u rusku diplomatsku službu (iste se godine Napoleon okrunio za cara). Dok je Napoleon bio moćan Pozzo di Borgo nije mogao osobito napredovati jer su strani vladari, uključujući ruskog cara, često morali imati obzira prema Napoleonu i ne promicati njegovog starog neprijatelja. Nakon Napoleonovog pada, međutim, postao je Pozzo di Borgo ruskim veleposlanikom u Francuskoj. Na toj je visokoj funkciji ostao čak dvadesetak godina, još dugo nakon Napoleonove smrti na Svetoj Heleni. Dobio je i francusku grofovsku titulu. Godine 1835. prebačen je grof Pozzo di Borgo na mjesto ruskog veleposlanika u Londonu. Umro je u Parizu, 1842. godine, u 78. godini života. Napoleona je nadživio za 20-ak godina, premda je bilo nešto stariji od njega.

Komentari