Postavlja se pitanje je li mali Napoleon II. očevom abdikacijom postao pravi car Francuza. Formalno gledajući bio je nekoliko dana car, no u praksi nije imao nikakvu moć.
Dana 22. lipnja 1815. godine Napoleon je izvršio konačni čin abdikacije, odrekavši se francuskog carskog prijestolja. Dogodilo se to samo četiri dana nakon njegovog poraza u sudbonosnoj Bitki kod Waterlooa (u današnjoj Belgiji). Naime, nakon te izgubljene bitke Napoleon se povukao u Pariz, a strane su armije napredovale kroz Francusku s ciljem njene okupacije.
Napoleon je u Parizu konačno priznao da je stvar izgubljena i abdicirao je. Ipak, zanimljivo je da je abdikaciju napravio u korist svog sina i nasljednika – Napoleona II. – kojeg mu je rodila druga supruga Marija Lujza (podrijetlom austrijska nadvojvotkinja). Problem je bio u tome što je mali Napoleon II. imao samo četiri godine i što se nalazio u Austriji s majkom. Vlast u Francuskoj formalno je preuzela Komisija na čelu s Josephom Fouchéom, nekadašnjim Napoleonovim šefom policije. No, ta je Komisija zapravo samo čekala da u Pariz dođe kralj Luj XVIII. i preuzme vlast (kralj je tada bio u mjestu Le Cateau-Cambrésis blizu belgijsko-francuske granice).
Kontroverzno je pitanje je li mali Napoleon II. očevom abdikacijom postao pravi car Francuza. Formalno gledajući bio je nekoliko dana car, no u praksi nije imao nikakvu moć. Kao četverogodišnjak vjerojatno nije bio ni obaviješten da je otac abdicirao u njegovu korist. Nastavio je živjeti na dvoru svog djeda po majci – austrijskog cara. Zvali su ga Franz po njegovom drugom imenu. Umro je u Beču u starosti od samo 21 godine.
