Dana 27. ožujka 1888. godine umro je Franjo Faà di Bruno, vodeći matematičar svog doba koji se zaredio za svečenika. Rodio se 1825. godine u talijanskom gradu Alessandriji. Njegova obitelj bila je uglednog aristokratskog položaja, a otac mu je imao čak i titulu markiza (tal. marchese).
Di Bruno je imao vrlo zanimljiv životni put. Isprva je bio vojni časnik, a zatim je stekao doktorat iz matematike u Parizu. U Torinu je predavao matematiku na tamošnjem sveučilištu. Veliki dionjegovogmatematičkog rada nastao je na području eliminacijske teorije i teorije eliptičkih funkcija. Danas je najpoznatiji pomatematičkj formuli nazvanoj Faà di Brunova formula koja se bavi derivatima kompozitnih funkcija. O matematičkim problemima objavio je 40 stručnih članaka, a bavio se i skladanjem sakralne glazbe.
Usporedno s tim zanimao se i za pomaganje bližnjima te je, nakon poduže karijere matematičara, odlučio studirati teologiju. Di Bruno je za svećenika zaređen tek u 52. godini života.
Godine 1881. osnovao je red časnih sestara namijenjen pomaganju kućnim pomoćnicama. Djelatnost tog reda obuhvatila je i pomaganje neudanim majkama. Pomogao je i pri osnivanju skloništa za stare i siromašne osobe, a osnovao je i sklonište za žene koje su postale žrtvama prostitucije.
Franjo Faà di Bruno umro je u Torinu, u 63. godini. Papa sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženikom Katoličke Crkve 27. ožujka 1988. godine (točno na stotu obljetnicu njegov smrti). Spomendan mu se slavi 27. ožujka svake godine, a glavno svetište bl. Franje Faà di Bruno nalazi se u Torinu, gdje je sahranjeno njegovo tijelo.