Stjecanje carske krune predstavljalo je velik uspjeh za Karla VII. i njegovu dinastiju.
Dana 6. kolovoza 1697. godine rođen je Karlo VII. Wittelsbach, bavarski knez-izbornik i car Svetog Rimskog Carstva. Bio je jedini nehabsburški rimsko-njemački car u dugom razdoblju između 1437. i 1806. godine tj. tijekom gotovo punih 370 godina. Rodio se u Bruxellesu kao sin bavarskog kneza-izbornika Maksimilijana II. Emanuela i njegove supruge Tereze Kunegunde Sobjeske. Po majci je Karlo VII. Wittelsbach bio unuk poljskog kralja Ivana (Jana) III. Sobjeskog, znamenitog po pobjedi nad Turcima Osmanlijama kod Beča 1683. godine. Bio je jedan od samo dvojice careva u cjelokupnoj povijesti dinastije Wittelsbach (drugi je bio Ljudevit IV., koji je vladao u 14. stoljeću).
Stjecanje carske krune predstavljalo je velik uspjeh za Karla VII. i njegovu dinastiju. Dogodilo se nakon izumiranja muške loze dinastije Habsburg, koja je prethodno držala de facto monopol na carsko prijestolje Svetog Rimskog Carstva tijekom tristotinjak godina. Karlo VII. za cara je izabran 1742. godine u Frankfurtu na Majni, tijekom izbora na kojima je glasovalo osam tadašnjih knezova-izbornika. Protukandidat mu je bio suprug carice Marije Terezije, Franjo Stjepan Lotarinški, kojeg je uz pomoć Francuza nadvladao. Budući da je Karlo VII. osporavao Mariji Tereziji pravo na nasljeđe njenog oca, izbio je rat. U konačnici je Marija Terezije prevladala, a Karlo VII. preminuo je već u siječnju 1745. godine, u dobi od samo 47 godina.
