Tijekom 19. stoljeća u Sjevernu Ameriku emigrirao je velik broj Nijemaca. Razlozi tome bili su potraga za boljim životom, ali i frustracija konzervativizmom i razjedinjenošću Nijemaca. Nakon propasti revolucije 1848. otpočeo je val iseljavanja političkih nezadovoljnika u Sjevernu Ameriku. Mladi Karl Marx već se 1843. htio odseliti u Teksas te je od svog grada (Triera) zatražio dozvolu za emigraciju. Iako do toga nije došlo, ostao je u kontaktu s njemačkim emigrantima te je neke od svojih najvažnijih eseja objavio prvo u New Yorku. Nezavisna teksaška republika postala je dijelom SAD-a 1845. godine. Zanimljivo je da su njemački emigranti pomogli u formiranju nove republikanske stranke, a gotovo 200 000 njih borilo se u sjevernjačkoj vojsci u Američkome građanskom ratu. Joseph Weydemeyer i August Willich, obojica bivši članovi Komunističke lige, kasnije su postali pukovnici odnosno generali u američkoj vojsci. Osobito je mnogo Marx pisao za New-York Daily Tribune, najvažnije prorepublikanske novine 1850-ih godina. Izdavač tih novina, Charles A. Dana, osobno je upoznao Marxa u njemačkom gradu Cologneu 1848. kada je Marx uređivao Neue Rheinische Zeitung. Kasnije (1852.) pozvao ga je da postane suradnik njegovih novina. Marx je prihvatio poziv te je napisao preko petsto članaka za novine, što uključuje i 84 nepotpisane uvodne riječi. Kada je izbio Američki građanski rat, nestalo je interesa za društvena i politička pitanja pa se Marx okrenuo prikupljanju vanjske potpore za Lincolna. Po raznim europskim novinama pisao je o potrebi za potporom Lincolnu, a napadao je tvrdnje engleskih Economista i Timesa da je rat izazvan trgovačkim protekcionizmom, a ne pitanjem ropstva. Po njemu je do rata došlo zbog straha južnjačkih elita od gubitka moći u federaciji i sve manje profitabilnosti i ropstva. Lincolnovu pobjedu nazvao je pobjedom nad reakcionarnom buržoazijom.
Piše: Boris Blažina
