Kalif Al Mansur utemeljio je Bagdad kao novu prijestolnicu svoje države 30. srpnja 762. godine. Al Mansur je vladao Abasidskim Kalifatom, golemom državom koja se prostirala od sjeverne Afrike pa sve do granica Indije te od Kaspijskog jezera i Crnog mora do juga Arapskog poluotoka. Novosagrađeni grad bio je kružnog oblika, a Al Mansur je imao palaču u njegovom središtu.
Bagdad je izgrađen na lokaciji uz rijeku Tigris, i to kod onog dijela njenog toka na kojem se ona najviše približava rijeci Eufrat. Rijeke su osiguravale obilje vode u tom kraju s malom količinom padalina, što je bio preduvjet za život velikog broja ljudi u Bagdadu. Uz to blizina Eufrata i Tigrisa osiguravala je dobru prometnu povezanost Bagdada s cijelom regijom.
Bagdad je utemeljen sjeverno od lokacije Babilona, nekadašnjeg velikog gradskog središta iz starog vijeka. U blizini Bagdada bili su i ostaci nekadašnjih velikih gradova Seleukije (helenističke prijestolnice iz doba nasljednika Aleksandra Velikog) i Ktezifona (perzijske prijestolnice iz doba Sasanida). Bagdad je s vremenom postao najvećim gradom u tadašnjem svijetu, s više od milijun stanovnika, i to u vrijeme kad su najveći zapadnoeuropski gradovi imali samo nekoliko tisuća stanovnika.
