Napoleon formalno nije sam sebe proglasio carem, nego je to učinio francuski Senat, iako je on sve organizirao
Napoleon Bonaparte proglašen je carem Francuza (franc. Empereur des Français) 18. svibnja 1804. godine. Time je u Europi rođeno novo carstvo. U tom su trenutku u Europi postojala samo dva starija – Rusko Carstvo i njemačko (koje se službeno nazivalo Sveto Rimsko Carstvo). Inače, pojam carstvo potjecao je iz antičkog Rima. To se vidjelo i po tome što su se za careve koristile rimske titule imperator i caesar koje su u lokalnim jezicima tijekom vremena preobražene u francuski empereur, njemački Kaiser i ruski царь.
Napoleon je do tada imao položaj prvog konzula Francuske Republike, a zapravo je vladao Francuskom kao vojni diktator. Napoleon formalno nije sam sebe proglasio carem, nego je to učinio francuski Senat, iako je on sve organizirao. Pri tome se pazilo na finese. Naime, Bonaparte nije postavljen za cara Francuske, nego za cara Francuza. Time je nominalno nastavila postojati Francuska Republika, ali je njome od sada vladao car. To su bile samo formalnosti koje su maskirale pravo stanje stvari. Do 1808. godine Napoleon je uspio potpuno izbrisati pojam Republika i od tada se i službeno svugdje pojavljuje natpis Francusko Carstvo. Da bi učinio svoj carski status legalnim, Napoleon je organizirao i referendum u studenom 1804. godine. Na referendumu je čak 99,93 % glasača podržalo njegovo imenovanje carem.
Sama krundiba održana je u Parizu kada je Napoleon iz ruku pape Pia VII. uzeo carsku krunu te ju sam stavio na glavu. Od tada ga se službeno oslovljavalo kao car Napoleon I. Bonaparte.
