Jovan Jovanović Zmaj, srbijanski pjesnik i književnik, rođen je u Novom Sadu na današnji dan 1833. godine. Začetnik je satiričnog i društveno angažiranog pjesništva u srpskoj književnostii te se smatra velikim liričarem srpskog romantizma. Jovan Jovanović prvi je dječji srbijanski pisac. Njegove pjesme ističu se ne samo po umjetničkoj nego i etičkoj vrijednosti. Najpoznatje Jovanovićeve pjesme za djecu su: Điha điha četri noge, Pačija škola, Taši taši tanana, Zima zima e pa šta je, Trči zeka iz jendeka… Od uglazbljenih pjesama poznata je starogradska Tiho noći, moje zlato spava.
Po zanimanju bio je liječnik, ali se 50 godina bavio uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dječjih časopisa. Svakako je najpoznatiji po zbirkama pjesama za djecu Đulići i Đulići uveoci. U njima pjeva o sretnoj obitelji i životnim problemima na koje priprema djecu jednostavnim i poučnim stihovima. Napisao je oko 450 dječjih pjesama, a na pisanje su ga potakle i osobne tragedije, odnosno smrt njegove djece. Nadimak Zmaj dobio je zbog uređivanja časopisa Zmaj. Pokrenuo je i uređivao dječji časopis Neven 1880. koji je izlazio Novom Sadu i u Zagrebu.
U drugoj polovici 19. stoljeća Hrvati su se borili protiv mađarske prevlasti. Jovan Jovanović dopisivao se s hrvatskim novinarima, političarima, plemićima, pa i biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom. Jovanović je smatrao da Srbi trebaju pomoći Hrvatima u borbi protiv Mađara. Hvalio je Hrvate na čuvanje kulture i borbi za osamostaljenje. Stoga je napisao svojevrsnu odu Hrvatima Šta se čuje?:
- (…) Hrvat se ne bori da što otme kome,
- Čuva sveti plamen na ognjištu svome.
- I dok tako čini u najteži dan’
- I Bog je i pravda na njegovoj stran’.
- A kuda će Srbin – zar on da se dade
- Putu, na kom nema ni Boga ni pravde?
- Šta se nama pati, to mi Srbi znamo,
- Al’ u patnji našoj ponosa imamo.
- (…) Zato, Srbi, čujte: čvrsto stojte sada
- Na braniku gde je i zakon i pravda;
- Ojačajte snagu patnika Hrvata,
- Neka zna da ima u nevolji brata;
- Nek’ se jednom vidi kakva j’ sloga blago,
- A oni će posle… kako im god drago.
Ova je strofa bila recitirana predsjedniku Franji Tuđmani tijekom njegovog prvog posjeta Vukovaru nakon reintegracije.
Nažalost, Jovanović često nije bio shvaćen ni u Hrvatskoj ni u Srbiji. Umro je 1904. u Srijemskoj Kamenici koja se neko vrijeme zvala Zmajeva Kamenica, u čast Jovana Jovanovića Zmaja.
Piše: Marsela Alić
