Na današnji dan

Japanski brodolomac koji je dospio u Europu (1828.)

Dana 28. svibnja 1828. umro je Japanac imenom Daikokuya Kōdayū, koji je doživio nevjerojatnu pustolovinu u Ruskom Carstvu. Po zanimanju je Daikokuya Kōdayū bio pomorac, kapetan japanskog civilnog broda Shinsho-maru. Tijekom jednog putovanja 1782. zatekla je njega i njegovu posadu snažna oluja negdje između današnjeg Tokija i Osake. Zbog oluje je brod jako skrenut s kursa i 7 mjeseci plutao je po morskoj pučini. Nakon tih 7 mjeseci naišli su na otok Amčitku kod Aljaske pa su se na njega iskrcali.

Aljaska je u to doba bila ruski teritorij, pa su se Japanci na otoku Amčitki susreli s Rusima i s lokalnim stanovništvom – Aleutima (slični Eskimima). Inače, otok Amčitka postao je slavan krajem 1960-tih godina kad su Amerikanci ondje izvodili jake podzemne nuklearne testove (SAD je od Rusije u 19. stoljeću kupio Aljasku). Upravo kao reakcija na te testove nastala je jezgra poznatog pokreta Greenpeace.

Spomenuti japanski brodolomci na Amčitki sagradili su zajedno s Rusima brod s jedrima od životinjskih koža. Na tom su se improviziranom plovilu otisnuli sve do daleke Kamčatke (ruski poluotok na krajnjem istoku Azije), što je bio gotovo nevjerojatan pothvat.

Na Kamčatki su Japanci susreli francuskog diplomata i znanstvenog istraživača Barthélemyja de Lessepsa. On je bio ujak slavnog Ferdinanda de Lessepsa (graditelja Sueskog kanala). Lesseps je ondje bio u sklopu jedne istraživačke ekspedicije. S Kamčatke su Japanci preko Ohotska, Jakutska i Irkutska došli sve do ruske carske prijestolnice Petrograda, gdje je u to doba vladala carica Katarina Velika. Dakako, to znači da su Japanci proputovali čitav Sibir i prešli Ural.

U carskom dvorcu kod Petrograda japanski je kapetan Daikokuya Kōdayū imao čast više puta osobno se sastati s ruskom caricom Katarinom Velikom. Zamolio je da im se dopusti povratak u Japan, što je na kraju i odobreno. Daikokuya Kōdayū uspio se vratiti u rodni Japan, s još jednim svojim sunarodnjakom (ostatak izvorne posade dijelom je poginuo, a dijelom je odlučio ostati na raznim mjestima tijekom puta). U Japanu je Daikokuya Kōdayū poživio još tridesetak godina.

Komentari