Na današnji dan

Hrvatsko-ugarski kralj-vitez koji se u Palestini borio protiv muslimana – 1235.

Isplovio je u kolovozu 1217. godine iz Splita prema Svetoj zemlji, a u jesen iste godine iskrcao se u Akri, važnoj luci na mjestu gdje Galileja (područje u kojem je Isus Krist proveo mladost) dodiruje Sredozemno more.

Dana 21. rujna 1235. godine umro je važan hrvatski i ugarski kralj Andrija II. Arpadović, koji je pripadao dobu križarskih ratova i viteškog načina ratovanja. Kralj Andrija II. osobno je išao u križarski pohod i sudjelovao je u Petom križarskom ratu.

Andrija II. bio je sin kralja Bele III., a majka mu je bila Ana Agneza od Antiohije, kći križarskog vladara Raynalda od Châtillona, kneza Antiohije. Već je Bela III. imao namjeru krenuti u križarski rat, ali budući da do smrti to nije uspio učiniti, ostavio je sinu Andriji II. ispunjavanje te obaveze. I doista, 1217. godine Andrija II. uključio se u Peti križarski rat. Isplovio je u kolovozu 1217. godine iz Splita prema Svetoj zemlji, a u jesen iste godine iskrcao se u Akri, važnoj luci na mjestu gdje Galileja dodiruje Sredozemno more.

Isprva je kralj Andrija II. u Svetoj zemlji imao uspjeha u ratovanju protiv muslimana. Naime, uspio je pobijediti egipatskog sultana Al-Adila I. – mlađeg brata poznatog Saladina koji je oteo Jeruzalem od križara tridesetak godina ranije. Ipak, Andrija II. nije uspio trajno zauzeti uporišta u Palestini, te se na kraju vratio natrag u Ugarsku.

Na povratku je svoju državu zatekao u lošem stanju. Kraljevska riznica bila je prazna, a Andrija II. našao se u nezavidnoj situaciji. Morao je pristati na sporazum s plemstvom, tako da je 1222. godine potpisao poznatu Zlatnu bulu Andrije II. kojom su plemići dobili široke povlastice. Ta je bula plemićima davala čak i pravo na pobunu protiv kralja – tzv. ius resistendi – u slučaju da se kralj ne bi pridržavao njihovih povlastica.

Komentari