U govoru je koristio pojam providnosti za opravdanje odluka koje se ponekad čine besmislenima.
Dana 23. studenog 1939. godine Adolf Hitler održao je govor pred vrhovnim vojnim zapovjednicima u prostorijama svoje nove kancelarije u Berlinu. Radilo se o monumentalnoj zgradi izrađenoj po planovima Hitlerovog omiljenog arhitekta Alberta Speera, koji je ujedno bio i ministar Trećeg Reicha. Nova kancelarija (njem. Neue Reichskanzlei) zauzimala je znatan prostor u središnjem dijelu Berlina, na uglu Wilhelmstrasse i Vossstrasse.
Hitlerovom je nastupu prisustvovalo 180 do 200 zapovjednika Wehrmachta, a govor je sačuvan. Kasnije je na Nürnberškom procesu poslužio kao jedan od ključnih dokaznih materijala. U govoru je Hitler objašnjavao s kakvim je naporom došao na vlast u Njemačkoj i naglašivao je svoju upornost. Svoje odluke želio je prikazati kao često kritizirane, ali uvijek u konačnici opravdane. Koristio je u govoru pojam životnog prostora (njem. Lebensraum) kako bi opravdao njemačku vojnu ekspanziju tj. opisao je kao nužnost. Također, koristio je pojam providnosti (njem. Vorsehung) za opravdanje odluka koje se ponekad čine besmislenima (Hitler je bio svjestan da među vojnim zapovjednicima postoje mnogi koji ne opravdavaju njegove postupke i smatraju ih neracionalnima). Naposljetku, naglasio je da je on kao osoba nezamjenjiv, vjerojatno u želji sprječavanja atentata na sebe (do tog vremena već su ga niz puta bili napali).
