Suzbijao je protestantsku reformaciju u zemlji.
Henrik II. francuski kralj iz dinastije Capet-Valois-Angoulême rođen je 31. ožujka 1519. godine. Rodio se u dvorcu Saint-Germain-en-Laye pokraj Pariza, kao sin kralja Franje I. i kraljice Klaudije (nasljednice važnog vojvodstva Bretanje). Henrik II. postao je francuskim kraljem točno na svoj 28. rođendan, 31. ožujka 1547. godine, a okrunjen je u znamenitoj katedrali Blažene Djevice Marije u Reimsu.Preko majke naslijedio je Vojvodstvo Bretanju čime konačnozavršava potpuno ujedinjenje Francuske započeto s Karlom VII.
Kao kralj nastavio je politiku svog oca ratujući u Italiji protiv Habsburgovaca te suzbijajući protestantsku reformaciju u Francuskoj, tj. borbu protiv Hugenota.
Godine 1552. povezao se s njemačkim protestantima (ugovor iz Chamborda) protiv cara Karla V. Habsburškog i osvojio gradove Toul, Verdun i Metz, a Englezima preoteo Calais (1558.). U Italiji je bio manje uspješan te je nakon desetogodišnjeg ratovanja sklopio s miru Cateau-Cambrésisu 1559. godine. Mirom se Francuska odrekla svih teritorija u Italiji u korist španjolske loze dinastije Habsburg.
Oženio se za poznatu Katarinu Medici s kojom je bio pokrovitelj Nostardamusa. Tri sina kralja Henrika II. postala su kasnije i sami kraljevima. Bili su to redom Franjo II., Karlo IX., Henrik III., dok je jedna kći Henrika II. – Margareta – postala kraljicom Navare i Francuske (poznata je u popularnoj kulturi i kao kraljica Margot).
Na turniru održanom u srpnju 1559. godine povodom proslave sklapanja mira Henrika II je neočekivano smrtno ranio zapovjednik škotske garde u viteškom dvoboju. Od posljedica zadobivene rane umro je nekoliko dana kasnije
piše: Dražen Krajcar
