Hector Berlioz rodio se u La Côte-Saint-André na današnji dan 1803. godine. Njegov vrlo obrazovani otac poticao ga je u učenju i sviranju, dok vrlo pobožna majka nije odobravala bavljenje glazbom. Prvo djelo skladao je s 13 -14 godina. Kad je odlučio postati profesionalni glazbenik, otac mu je uskratio poduku klavira jer nije odobravao Hectorovu odluku o profesionalnoj karijeri. Zbog oca je studirao medicinu, ali je prekinuo studij i posvetio se skladanju. Upisao se na konzervatorij 1826., no smatrao ga je prekonzervativnim i tradicionalnim. Na Berlioza su uvelike utjecali Ludwig van Beethoven i Carl Maria Weber. Postao je važan predstavnik romantizma u Francuskoj.
Uzdržavao se davajući poduku, a financijski se osamostalio nakon osvajanje nagrade Prix de Rome 1828. s kantatom Herminie. Dobio je petogodišnju stipendiju. Zaljubio se u glumicu Harriet Smithson, koja mu je bila inspiracija za Fantastičnu simfoniju. Praizvedba 1830. bila je velik uspjeh. Zaručio se za Marie Moke i otišao u Rim na stipendijski boravak. Kad je saznao da se zaručila za drugog, napustio je akademiju i krenuo naoružan u Francusku. Na putu se predomislio i vratio u Rim. Imao je sreće da su ga primili na studij. Ondje je skladao Kralja Leara i nastavak Fantastične simfonije. Berlioz se smatra začetnikom simfonijske programske glazbe i moderne orkestralne instrumentacije. Među prvima je upotrebljavao metronom na probama.
Nakon povratka u Pariz zaručio se s bankrotiranom glumicom Harriet Smithson. Sin Louis rodio im se 1834. godine. Skladao je simfoniju Romeo i Julija, a francuska je vlada od njega naručila djelo za godišnjicu smrti jednog maršala i 10. obljetnicu srpanjske revolucije. Iako ga je cijenio čak i Nicolo Paganini te mu dao 20000 franaka, Berlioz je pao u krizu. Njegove revolucionarne kompozicije doživljavale su dosta kritike. Pokušavao je uspjeti skladajući opere, ali to nikako nije postigao – ili su odbijene ili su odmah skinute s repertoara. Dugo nije imao stalan postao. Tek se 1839. zaposlio kao knjižničar pariškog konzervatorija. Napustio je suprugu zbog ljubavnice i kasnije se njome oženio.
Sljedećih nekoliko desetljeća držao je koncerte izvan Francuske i upoznao slavne glazbenike poput Richarda Wagnera. U kratko vrijeme mu je mnogo dragih ljudi i članova obitelji umrlo, a Berlioz se povukao u samoću. Narušeno zdravlje i teški bolovi sprečavali su ga u radu. Na putovanju Sredozemljem preživio je dva moždana udara. Nakon dugog oporavka vratio se u Pariz i umro 1869. godine. Pokopan je na groblju Montmartre pored supruga. Njegove skladbe stekle su pravu slavu nakon smrti. Njegovo djelo Veliki traktat o modernoj instrumentaciji i orkestraciji smatra se epohalnim djelom te je u nekim dijelovima važeće i danas.
Piše: Marsela Alić
