Dugi veleposlanički staž od 24 godine na jednom mjestu bio je rijedak u Europi, a navodno ga je Szőgyény-Marich dugovao prijateljstvu s carem Franjom Josipom.
Dana 12. studenog 1841. godine rođen je László Szőgyény-Marich, austro-ugarski diplomat koji je, između ostaloga, bio veleposlanik u Berlinu 1914. godine, u sudbonosnom razdoblju ulaska Centralnih sila u Prvi svjetski rat. Rodio se u Beču, a otac mu je bio ugledan mađarski aristokrat, vitez Reda zlatnog runa i veliki župan Fejérske županije, koji je došao čak i na čelo Gornjeg doma Ugarskog parlamenta. Majka Szőgyény-Maricha bila je Mária Marich de Szolgaegyháza, jedina nasljednica svog oca, a po njoj je László naslijedio prezime Marich.
Godine 1883. zaposlio se László Szőgyény-Marich u Austro-ugarskom ministarstvu vanjskih poslova, a 1890. godine postao je ministrom u vladi Kraljevine Ugarske. Car i kralj Franjo Josip imenovao ga je 1892. godine austro-ugarskim veleposlanikom u Berlinu, a na tom je položaju ostao sve do 1914. godine. Toliko dugi veleposlanički staž od 24 godine na jednom mjestu bio je rijedak u Europi, a navodno ga je Szőgyény-Marich dugovao prijateljstvu s carem Franjom Josipom. Godine 1910. uzdignut je s položaja baruna na položaj grofa.
Uoči početka Prvog svjetskog rata bio je grof Szőgyény-Marich još uvijek na veleposlaničkom položaju u Berlinu, unatoč svojoj djelomičnoj gluhoći i naprednoj dobi od 72 godine. Austro-ugarski ministar vanjskih poslova grof Berchtold odigrao je veću ulogu od njega pri pokretanju rata. Szőgyény-Marich umirovio se s veleposlaničke pozicije ubrzo nakon početka Prvog svjetskog rata, a preminuo je na svom posjedu u Csóru 1916. godine.
