Dana 15. lipnja 1888. na njemačko je prijestolje stupio poznati car Vilim II. (Wilhelm II.) iz dinastije Hohenzollern. Cijela je stvar bila prilično neobična po tome što je njegov otac i prethodnik vladao samo 99 dana prije nego što je umro. Dakle, na početku 1888. prvo je vladao njegov djed Vilim I. koji je umro, zatim je vladao njegov otac Fridrik III. tijekom spomenutih 99 dana, pa je i on umro, te na kraju Vilim II. Zbog toga nazivaju tu 1888. godinu ponekad i godina triju careva (njem. Dreikaiserjahr), a u Njemačkoj postoji i fraza “tri osmice, tri cara” (njem. “drei Achten, drei Kaiser”).
Zašto je Vilimov otac Fridrik III. tako brzo umro? Radilo se o tome da je još kao krunski princ dobio tumor na grlu. Ubrzo po stupanju na prijestolje stanje mu se pogoršalo i umro je, a novim je carem postao Vilim II., u dobi od 29 godina. Za očevu je smrt Vilim II. optuživao engleskog liječnika Morella Mackenzieja. Naime, taj je inače ugledni liječnik pogrešno dijagnosticirao da se kod Fridrika ne radi o tumoru, nego o nekoj drugoj bolesti grla. Stoga nije obavljena operacija uklanjanja tkiva, nego je Fridrik liječen na drugi način, i to u Engleskoj (Fridrikova supruga, tj. majka Vilima II., bila je kći britanske kraljice Viktorije). Jedno vrijeme izgledalo je da se Fridrikovo stanje poboljšava, pa je dr. Morell Mackenzie dobio čak i britansku vitešku titulu, kao sir Morell Mackenzie. Ipak, car Fridrik III. je umro.
Vilim II. navodno je rekao: “Jedan engleski liječnik ubio mi je oca, a jedan mi je obogaljio ruku – što je greška moje majke.” (njegova majka kao kći britanske kraljice Viktorije navodno nije dopuštala da nju i njenu bližu obitelj liječe njemački, nego samo engleski liječnici). Obogaljena ruka o kojoj je Vilim govorio bila je posljedica komplikacija prilikom njegovog rođenja. Naime, pri teškom porodu prekinuti su mu živci u lijevoj ruci pa mu je ona zakržljala. Dapače, kad je odrastao ta mu je paralizirana lijeva ruka bila čak 15 cm kraća od desne pa ju je na fotografijama obično skrivao na različite načine. Moguće je da je to fizičko oštećenje znatno utjecalo i na njegovu psihu (smatra ga se uvelike odgovornim za pokretanje Prvog svjetskog rata).
