Godine 1848. pridružio se Józef Bem Mađarima u njihovoj borbi za samostalnost od Habsburgovaca.
Dana 10. prosinca 1850. godine umro je poljski general Józef Bem, jedan od najneobičnijih europskih vojskovođa 19. stoljeća. Njegov život mogao bi se smatrati gotovo avanturističkim, jer je rođen kao Poljak, borio se na mađarskoj strani u Revoluciji 1848. godine, a umro je kao turski paša.
Józef Bem rođen je u gradu Tarnówu u Galiciji (današnja južna Poljska). Po godini rođenja (1794.) bio je blizak poljskom pjesniku Adamu Mickiewiczu, a od hrvatskog bana Josipa Jelačića bio je stariji oko sedam godina. Već kao mladić sudjelovao je Józef Bem u Napoleonovom pohodu na Rusiju, i to kao svojevremeni pripadnik vojske Varšavskog Vojvodstva (Napoleonove vazalne države). Odlikovan je čak i ordenom Legije časti (fr. Legion d’honneur).
Nakon Napoleonskih ratova Bem je živio u dijelu Poljske koji je bio pod ruskom vlasti. Priključio se Poljacima koji su digli ustanak protiv Rusa. Sudjelovao je u bitkama te dobio čak i čin generala, no poljski su ustanak Rusi na kraju ugušili. Bem je otišao u egzil u Pariz, gdje se neko vrijeme izdržavao navodno čak i podučavajući matematiku.
Godine 1848. pridružio se Józef Bem Mađarima u njihovoj borbi za samostalnost od Habsburgovaca. Postao je jednim od vodećih generala mađarske revolucionarne vojske. Dakako, hrvatski ban Josip Jelačić borio se na suprotnoj strani, zajedno s austrijskim generalima koji su gušili mađarsku revoluciju. Na kraju je revolucija vojno poražena, a Bem je morao pobjeći iz Ugarske. Sklonio se na području Osmanskog Carstva, slično kao i Lajos Kossuth.
U Osmanskom Carstvu uspio je Józef Bem ostvariti čak i karijeru. Prešao je na islam i postao namjesnikom Alepa u Siriji, pod imenom Murat-paša. Preminuo je na današnji dan 1850. godine u 57. godini života, upravo u gradu Alepu (u to je vrijeme Sirija pripadala Osmanskom Carstvu).
