Grofovska obitelj Gyulay de Marosnémeth et Nádaska potjecala je iz Transilvanije (Erdelja), a grofovsku je titulu stekla 1701. godine.
Dana 1. rujna 1799. godine rođen je grof Ferenc Gyulay de Marosnémeth et Nádaska, ugarski vojskovođa i državnik. Rodio se u Pešti, a otac mu je bio hrvatski ban Ignjat (Ignác) Gyulay, vojskovođa iz razdoblja Napoleonskih ratova. Grof Ignjat Gyulay bio je na položaju hrvatskog bana od 1806. do 1831. godine tj. u dugom razdoblju od čak 25 godina, a postao je pri kraju života čak i predsjednikom Dvorskog ratnog vijeća (njem. Hofkriegsrat), što je bila najviša vojna pozicija u Habsburškoj Monarhiji. Grof Ferenc Gyulay slijedio je očeve stope i postao časnikom u Austrijskoj vojsci. Inače, obitelj Gyulay de Marosnémeth et Nádaska potjecala je iz Transilvanije (Erdelja), a grofovsku je titulu stekla 1701. godine. Zanimljivo je da su i djed i stric Ferenca Gyulaya također bili visoki vojni zapovjednici, s činom podmaršala (njem. Feldmarschallleutnant).
Godine 1849. došao je grof Ferenc Gyulay na čelo austrijskog Ministarstva rata (njem. Kriegsministerium), a sljedeće godine dobio je i službenu titulu ministra rata (njem. Kriegsminister) Habsburške Monarhije. Car Franjo Josip odlikovao ga je i Redom zlatnog runa, najvišim viteškim redom dinastije Habsburg. Godine 1857. postao je grof Ferenc Gyulay zapovjednikom austrijskih snaga u Lombardsko-Venecijanskom Kraljevstvu, koje je imalo upravno sjedište u Milanu. Radilo se o važnoj zapovjednoj poziciji, jer je Lombardsko-Venecijansko Kraljevstvo predstavljalo jedan od najbogatijih krajeva Habsburške Monarhije, a nalazilo se na području koje je Kraljevina Sardinija željela priključiti svom teritoriju (u smislu ujedinjenja talijanskih zemalja). Grof Ferenc Gyulay poražen je od strane sardinijskih i njima savezničkih francuskih trupa u više bitaka, a osobito teško u krvavoj Bitki kod Magente. Zbog tih je njegovih poraza Habsburška Monarhija izgubila Lombardiju, što je bio golem gubitak zbog spomenutog bogatstva tog područja. Grof Gyulay preminuo je kao umirovljeni general u Beču 1868. godine, upravo na svoj 69. rođendan.
