Dana 30. travnja 1415. burggrof Friedrich I. Hohenzollern postao je knezom izbornikom Brandenburga. Radilo se o iznimno važnoj stvari za njemačku i europsku povijest, jer je time dinastija Hohenzollern uzdignuta iz lokalnog statusa na položaj važne sile u Njemačkoj. Brandenburgom, a kasnije i Pruskom te mnogim drugim teritorijima vladali su zatim Hohenzollerni sve do 1918. godine (upravo su njihovi teritoriji predstavljali okosnicu za formiranje Njemačkog Carstva 1871. godine).
Friedrich I. Hohenzollern rodio se u obitelji koja je već generacijama posjedovala titulu burggrofova od Nürnberga. Titula burggrofa (njem. Burggraf) označavala je grofa koji je u srednjem vijeku vladao nad nekim burgom (utvrđenim dvorcem) i njegovom okolicom. Nürnberg je u srednjem vijeku bio iznimno važan grad u Njemačkoj, jer je funkcionirao kao svojevrsni glavni grad Carstva (ondje je sjednice održavao Reichstag).
Golemi novi teritorij Brandenburga na sjeveru njemačke, kao i položaj kneza izbornika Svetog Rimskog Carstva, stekao je burggrof Friedrich I. Hohenzollern svojom povezanošću s carem Žigmundom Luksemburškim. Naime, taj je car ranije osobno posjedovao Brandenburg, a dodijelio ga je Friedrichu kao svom pouzdaniku i pomoćniku (osobito mu je pomogao pri izboru za cara).
Glavno sjedište dinastije Hohenzollern premješteno je nakon stjecanja Brandenburga u Berlin. Taj je grad zatim stoljećima ostao njihovom glavnom bazom, a oko Hohenzollerna sagrađeno je i Njemačko Carstvo u 19. stoljeću. Upravo zbog njihovog sjedišta u Berlinu, postao je taj grad i glavnim gradom cijele Njemačke.
