Na današnji dan

Francuski kralj koji je imao najpoznatije ljubavnice – 1710.

U početku popularan u narodu Luj XV. umro je kao najomraženiji kralj u dotadašnjoj francuskoj povijesti.

Poznati francuski kralj Luj XV., poznat i pod nadimkomLe Bien-aimé(hrv. Voljeni, Ljubljeni), rođen je 15. veljače 1710. godine. Po njegovom imenu dobio je naziv stil namještaja Louis XV kojeg obilježava visoka razina urešenosti, ali uz zadržavanje elegancije. Bilo je to u umjetnosti doba znamenitog rokokoa, nastavljenog na barok.

Ipak, Luj XV. danas je najviše poznat po svojim slavnim ljubavnicama – markizom de Pompadour i madame du Barry. Imao je još cijeli niz drugih ljubavnica, među kojima ćemo spomenuti četiri sestre Mailly-Nesle.

Zanimljivo je kako je Luj XV. uopće postao kralj. Naime, njegov prethodnik na francuskom prijestolju bio je moćni Luj XIV. (Kralj Sunce), koji mu je bio pradjed, tj. bio je čak tri generacije stariji od njega. Luj XIV. tako je dugo vladao da je nadživio i svog sina i unuka. Kad se rodio mali Luj XV. bio je tek peti po redu za nasljeđivanje prijestolja. No, kraljevsku je obitelj 1712. godine pogodila teška nesreća. Naime, bolest velikih boginja (variola) ubila je bebinu majku, oca i brata. Malog Luja XV. spasila je njegova guvernanta, madame de Ventadour, koja nije dopuštala da se malom pušta krv (u to doba uobičajena, ali pogrešna metoda liječenja).

Nakon što je preživio bolest, Luj XV. postao je prijestolonasljednik, jer su svi ostali muški članovi njegove obitelji poumirali. Zapravo cijela glavna linija dinastije Burbon ovisila je o njemu, jer da je on umro, za prijestolje bi konkurenti postali španjolski kralj i vojvoda od Orleansa. Luj XV. postao je kralj kad mu je bilo samo pet godina.

Kralj Luj XV. biojevrlo popularan tijekom svojih prvih dvadesetak godina vlasti. To razdoblje je bilo vrijeme mira i oporavka poslije niza ratova njegovog prethodnika.Za to veliku zaslugu imaju i njegovi regenti –vojvoda Filip od Orléansa i kardinal A. H. de Fleury. Kraj te politike završava odlukom o ulasku u Rat za austrijsku baštinu (1740. – 1748.) u kojem je Francuska poražena u Bitci kod Fontenoya. Taj rat po svom završetku ne donosi ništa Francuskoj osim pojave nepopularnosti nekad voljenog kralja. Osnovni razlog za tu nepopularnost bio je povratak osvojene Belgije Austriji mirovnim sporazumom. Na vijest o tom sporazumu u Francuskoj nastaje uzrečica: „Glup kao mir“.

Luj XV. je Francusku upleo i u Sedmogodišnji rat (1756. – 1763.), kao saveznik Habsburške Monarhije protiv Pruske i Velike Britanije. I ovdje doživljava poraz te Pariškim mirovnim ugovorom 1763. Francuska gubi posjede u Sjevernoj Americi i Istočnu Indiju u korist Velike Britanije. Rat je uz to i financijski uništio državu, a kralj sve više uvodi apsolutizam i ukida parlament. Lujeva samovlada, rasipništvo i razuzdano ponašanje dovode do sve većeg nezadovoljstva koje predvode prosvjetitelji, kritičari starog i ideolozi novoga društvenog poretka (Voltaire, Diderot, Condillac, Helvetius, Holbach, d’Alembert, Rousseau, Montesquieu…).

U pokušajima smirivanja ogorčenog stanovništva Luj XV. se odlučuje na aneksiju Lotaringije, koju nasljeđuje njegova žena, kao i kupovinu Korzike od bankrotirane Genove, ali nezadovoljstvo nije mogao utišati. Luj XV. umire 1774. godine nakon skoro 60 godina vlasti, ali kao najomraženiji kralj u dotadašnjoj francuskoj povijesti. Nezadovoljstvo njegovom vladavinom stvorilo je podlogu za Francusku revoluciju.

piše: Dražen Krajcar

Komentari