Na današnji dan

François de Choiseul – premijer i prijatelj Ruđera Boškovića (1719.)

Dana 28. lipnja 1719. rođen je francuski političar i diplomat Étienne François de Choiseul, kojeg je tijekom života vezalo prijateljstvo sa slavnim hrvatskim znanstvenikom Ruđerom Boškovićem. Naime, Bošković i Choiseul poznavali su se još iz Rima, gdje je Ruđer studirao i predavao na sveučilištu. Choiseul je u to doba bio francuski ambasador pri Svetoj Stolici  od 1753. do 1757. godine, a nosio je aristokratsku titulu grof de Stainville (franc. comte de Stainville). Izgleda da je Bošković bio i gost na zabavama koje je Choiseul priređivao tih godina u Rimu.

U kasnijem razdoblju Boškoviću je prijateljstvo s Choiseulom vrlo dobro došlo. Naime, Choiseul je s vremenom napredovao do položaja francuskog ministra vanjskih poslova (franc. Secrétaire d’État aux Affaires étrangères), a na kraju je za vrijeme francuskog kralja Luja XV. funkcionirao de facto kao premijer Francuske (prvi ministar). Vršio je usporedno čak i funkcije ministra rata (franc. Secrétaire d’État à la Guerre) i ministra mornarice (franc. Secrétaire d’État à la Marine). Nagrađen je i najvišom aristokratskom titulom u Francuskoj – vojvode i paira – pa je dobio puni naslov, Duc de Choiseul et Pair de France (hrv. vojvoda od Choiseula i pair Francuske).

Chioseul je vodio francusku politiku u doba poznatog Sedmogodišnjeg rata, kad je zemlja bila u sukobu s Velikom Britanijom oko pitanja posjeda u Sjevernoj Americi (budući SAD), Indiji i drugim dijelovima svijeta (taj se rat ponekad smatra prvim svjetskim ratom jer se vodio širom planete).

Vojvoda de Choiseul bio je silno bogat, naročito zato što se oženio bogatom nasljednicom Louisom Honorinom Crozat (njen je djed Antoine Crozat bio jedan od najbogatijih trgovaca u čitavoj Francuskoj, a obogatio se dijelom izgleda i na trgovini robljem iz Afrike).

Ruđeru Boškoviću diplomatske veze s francuskim političarima dobro su došle u više navrata. Jednom prilikom intervenirao je u vezi stvari bitne za njegovu rodnu Dubrovačku Republiku, a nakon ukinuća Isusovačkog reda Boškoviću je gostoprimstvo u Francuskoj bilo čak i od egzistencijalnog značenja. Naime, kao bivši isusovac Bošković se skrasio u Parizu, a dobio je i francusko državljanstvo te uglednu službu u kraljevskoj mornarici. Ta služba donosila mu je i znatne prihode, koji su navodno čak izazivali zavist u onodobnom Parizu.

Komentari