Werner Theodor Otto Forßmann bio je njemački kirurg i urolog. Studirao je na poznatom Humboldtovom sveučilištu u Berlinu. Tema njegove disertacije bila je utjecaj jedenja jetre na crvena krvna zrnca i kolesterol kod zdravih ljudi. U tu svrhu je svakoga dana pio litru koncentriranog pripravka od svinjske jetre.
Forßmann se bavio dijagnostikom srca već u studentskim danima. Počeo je na domaćim životinjama, najčešće psima i konjima. Svoju metodu iskušavao je i na leševima. Tad je uvidio se kateter može provući kroz ruku i doći do srca. Nakon što mu nije odobreno na ljudima, Forßmann je samom sebi uveo kateter u desnu stranu srca kroz venu u nadlaktici. Za dokaz je napravio i rengenski snimak. Svoj rad o tome objavio je 5. studenog 1929. u Kliničkom tjedniku. Njegov rad nije odmah pobudio zanimanje liječnika.
Vrlo rano (1932.) pristupio je njemačkoj nacističkoj stranci NSDAP, a tijekom Drugog svjetskog rata bio je sanitetski časnik i pao u zarobljeništvo. Neko vrijeme zabranjeno mu je raditi. Nakon isteka zabrane zaposlio se kao urolog. Nakon nekoliko desetljeća njegov je rad prepoznat te je 1956. s dvojicom liječnika dobio Nobelovu nagradu za medicinu. Dokazao je i da se radiološki kontrast može bez opasnosti unijeti u srce i krvne žile da bi se obavila pretraga. Njegov rad bio je temelj moderne dijagnostike u kardiologiji. Radio je kao šef kirurgije u jednoj bolnici u Düsseldorfu, gdje je ostao do mirovine. Dobitni je brojnih nagrada i priznanja za svoj doprinos u dijagnostici bolesti srca.
Piše: Marsela Alić
