Na današnji dan

Ferdinand I. – prvi Habsburgovac na hrvatskom prijestolju – 1503.

Hrvati su na Saboru u Cetini za kralja izabrali Ferdinanda, nakon što se obvezao da će zemlju braniti od Osmanlija.

Prvi Habsburgovac koji je stupio na prijestolje Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva, Ferdinand I. rođen je 10. ožujka 1503. u španjolskom gradu Alcalá de Henares. Zbog španjolskog mjesta rođenja, Ferdinandu je ime isprva glasilo Fernando de Habsburg. Bio je sin habsburškog nadvojvode Filipa Lijepog i španjolske princeze Ivane. Ferdinandov otac Filip Lijepi imao je velike posjede na području današnje Nizozemske, Belgije i Burgundije. U to doba ta su područje bila među najrazvijenijima i najbogatijima u Europi.

Tijekom djetinjstva, koje je proveo na dvoru svoga djeda Ferdinanda Katoličkog, odgajan je za vladara Kastilije i Aragona na što je bio predodređen kao drugorođeni sin po roditeljskom bračnom sporazumu. Njegov stariji brat Karlo trebao je postati njemačko-rimskim carem i austrijskim nadvojvodom. Ipak, kao posljedica tragičnih obiteljskih okolnosti taj prvobitni sporazum o nasljeđivanju zemalja propada i Karlo nasljeđuje sve zemlje, završno s 1519. godinom. Na kraju, da bi olakšao upravljanje golemim carstvom, car Karlo V. ipak ustupa bratu Ferdinandu austrijske zemlje, koje su uz austrijski obuhvaćale i teritorij današnje Slovenije.

Sudbina ovoga tada nevažnog austrijskog nadvojvode naglo se poboljšala katastrofalnom Bitkom kod Mohača 1526. kada su trupe Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva uništene od Osmanlija i u kojoj je poginuo i ugarsko-hrvatski i češki kralj Ludovik II. Sukladno sporazumu o međusobnom nasljeđivanju Ferdinand je odjednom postao pretendent na hrvatsko-ugarsko i češko prijestolje, a najozbiljniji protukandidat bio mu je erdeljski velikaš Ivan Zapolja.

Iako su češki staleži odmah izabrali Ferdinanda za kralja u Hrvatskoj i Ugarskoj to je išlo teže. Naime, ugarski su velikaši izabrali i okrunili Ivana Zapolju, a tom su se izboru priklonili i slavonski velikaši s dijelom plemstva na svojemu saboru u Dubravi kraj Čazme.

Naprotiv, većina hvatskih velikaša i plemstva na Saboru u Cetini za kralja je izabralo Ferdinanda, nakon što se obvezao da će zemlju braniti od Osmanlija. Ovaj potez doveo je do građanskog rata koji će trajati punih 11 godina završivši kompromisnim Mrom u Velikom Varadinu koji je u biti predstavljao Ferdinandovu pobjedu.

Iako Ferdinand nije u potpunosti ispunio preuzete obveze u svezi s obranom od Osmanlija, ipak od polovice 16. stoljeća austrijske nasljedne zemlje ulažu znatna novčana sredstva u obranu, a javljaju se i začetci njezine organizacije na načelima koja će biti podloga za organizaciju Vojne krajine.

Komentari