Hemingway je zadobio teške rane od šrapnela u obje noge, hitno je operiran i poslan na oporavak u bolnicu u Milanu, gdje je proveo šest mjeseci.
Slavni pisac Ernest Hemingway kao mladić se odazvao pozivu za novačenje koje je organizirao američki Crveni križ za vrijeme Prvog svjetskog rata. Postao je vozač hitne pomoći na talijanskom bojištu. Bilo mu je samo 18 godina kad je 8. srpnja 1918. godine u njegovoj blizini eksplodirala austrougarska minobacačka mina i teško ga ranila. Pogođen je kad se vraćao iz kantine da dostavi čokoladu i cigarete vojnicima na bojišnici. Unatoč ranjavanju, uspio je prenijeti jednog talijanskog vojnika na sigurno, zbog čega je kasnije dobio talijansku Srebrnu medalju za vojničku hrabrost. Ernest Hemingway bio je na talijanskoj strani bojišta koje se nalazilo na rijeci Piave, svega 20-tak kilometara od Venecije. Talijane su napadale austrougarske jedinice, među kojima je bilo i vojnika iz Hrvatske. Austrougarska vojska bila je pod zapovjedništvom slavnog feldmaršala Boroevića von Bojne, najsposobnijeg austrougarskog zapovjednika u Prvom svjetskom ratu.
Hemingway je ranjen u mjestu Fossalta di Piave. Zadobio je teške rane od šrapnela u obje noge, hitno je operiran i poslan na oporavak u bolnicu u Milanu. U bolnici je proveo šest mjeseci. Tamo se zaljubio prvi put u životu, u medicinsku sestru Agnes von Kurowsky, koja je bila 7 godina starija od njega. Namjeravali su se vjenčati, no ona se u međuvremenu zaručila za talijanskog časnika, što je Hemingwaya teško pogodilo. Svoje događaje s talijanskog bojišta Hemingway je opisao u poznatom romanu Zbogom oružje.
