Na današnji dan

Erich von Falkenhayn – carski general i maršal Osmanskog Carstva – 1922.

Načelnikom vrhovnog vojnog zapovjedništva njemačke carske vojske postao je general Falkenhayn u rujnu 1914. godine, samo oko mjesec i pol dana nakon izbijanja Prvog svjetskog rata. 

General Erich von Falkenhayn, svojedobno najviši njemački vojni autoritet u Prvom svjetskom ratu, umro je osmog travnja 1922. godine. Falkenhayn je od 1914. do 1916. godine bio načelnik glavnog stožera tj. načelnik vrhovnog vojnog zapovjedništva njemačke carske vojske. Zanimljivo je da je u drugoj polovini Prvog svjetskog rata prebačen na bliskoistočno bojište, na teritorije koji su pripadali Osmanskom Carstvu. U tom je svojstvu zapovijedao čak i u Svetoj Zemlji. U Osmanskom je Carstvu Falkenhayn imao najviši mogući čin – onaj maršala (tur. müşir).

Erich von Falkenhayn rodio se 1861. godine u mjestu Burg Belchau u Pruskoj (danas Białochowo u Poljskoj). Pripadao je tipičnoj pruskoj časničkoj eliti, kakva je činila velik dio zapovjednog kadra u njemačkoj vojsci. Jedno je vrijeme Falkenhayn služio kao časnik čak i u Kini, gdje je sudjelovao u gušenju Bokserskog ustanka. Godine 1913. postao je pruskim ministrom rata, a s te pozicije je utjecao i na izbijanje Prvog svjetskog rata. 

Načelnikom vrhovnog vojnog zapovjedništva njemačke carske vojske postao je general Falkenhayn u rujnu 1914. godine, samo oko mjesec i pol dana nakon izbijanja Prvog svjetskog rata. Na tom je položaju zamijenio dotadašnjeg dugogodišnjeg načelnika Helmutha von Moltkea mlađeg (nećaka pobjedničkog feldmaršala Moltkea iz Francusko-pruskog rata).

Za vrijeme vodstva Ericha von Falkenhayna nad njemačkim glavnim zapovjedništvom dogodile su se krvave bitke kod Ypresa i Verduna, u kojima je poginulo nekoliko stotina tisuća ljudi. Sjedište njemačkog glavnog zapovjedništva bilo je tijekom većeg dijela razdoblja Falkenhaynovog vodstva u gradovima Charleville-Mézières u sjevernoj Francuskoj i u dvorcu Pleß u Gornjoj Šleskoj.

Nakon klaonice kod Verduna, pri kojoj Nijemci nisu ostvarili teritorijalni dobitak, generala Falkenhayna zamijenio je zapovjednički dvojac Hindenburg-Ludendorff, koji se prethodno proslavio na Istočnom bojištu. Falkenhayn je prebačen na druga bojišta, čime je de facto degradiran, no i dalje je bio na važnim položajima. Uspjeha je imao pri osvajanju Rumunjske, ali je poražen u Palestini.

Nakon rata je general Falkenhayn poživio manje od četiri godine, a bavio se pisanjem vojnih knjiga i autobiografije. Umro je u dvorcu Lindstedt kod Potsdama. U trenutku smrti bio je u 61. godini.

Komentari