Na današnji dan 1777. godine rođena je u Ajacciju na Korzici Élisa Bonaparte, najstarija od Napoleonovih triju sestara. Zanimljivo je da je ona bila jedina od sestara koja je imala stvarnu političku moć. Naime, Napoleon ju je učinio kneginjom od Lucce i Piombina, vojvotkinjom od Masse i Carrare, a kasnije i velikom vojvotkinjom od Toskane. Pravo ime bilo joj je Maria Anna Bonaparte, a Élisa joj je isprva bio izgleda samo nadimak, a kasnije ga je usvojila kao dio službenog imena.
U dobi od 19 godina Élisa se udala za korzikanskog plemića po imenu Felice Pasquale Baciocchi. Napoleon je u to doba bio već proslavljeni general, a njegov novopečeni šogor Baciocchi bio je tek satnik. Bio je navodno i prilično siromašan, pa Napoleon nije bio oduševljen tim brakom. Ipak, kad se Napoleon proglasio carem dao je Baciocchiju čin generala, kao i veliku ogrlicu Legije časti (najviši stupanj tog odlikovanja).
Godine 1805. Napoleon je dodijelio svojoj sestri Élisi malenu kneževinu Piombino, smještenu uz toskansku obalu (ranije je tom kneževinom vladala talijanska obitelj Boncompagni Ludovisi). Ubrzo je Napoleon pod sestrinu vlast dodao i Luccu, nekadašnju republiku smještenu sjeverno od kneževine Piombino, također u blizini Toskane.
Élisa je navodno i u praksi vladala nad spomenutim teritorijima, a ne samo titularno. Napoleon joj je sljedeće godine dodao još i susjedna područja Masse i Carrare, tako da se teritorij pod Élisinin vladanjem dosta povećao.
Godine 1809. Élisi je dano čak i Veliko Vojvodstvo Toskana, tako da joj se teritorij uvišestručio. Ipak, došla je u sukob s bratom carem, koji je želio imati veći utjecaj nad njenim talijanskim posjedima. Toskanu je izgubila već 1814. godine, a nakon bratova pada izgubila je i sve ostale svoje državice. Nakon što joj je brat prognan na Svetu Helenu, živjela je nedaleko od Trsta, a umrla je već 1820. godine, u 44. godini života. Élisa je bila jedina od Napoleonove braće i sestara koja ga nije nadživjela.
