Radi se o gospodarskoj i vojnoj pomoći državama Bliskog istoka koje ugrožava međunarodni komunizam.
Američki predsjednik Dwight Eisenhower 5. siječnja 1957. godine Kongresu je objavio da će SAD gospodarski i vojno pomagati zemlje Bliskog istoka koje su željele postati neovisne kao i vojno podržavati države u regiji koje su bile pod prijetnjom napada “država koje kontrolira internacionalni komunizam”. Ovaj plan u povijesti će ostati upamćen kao Eisenhowerova doktrina.
Doktrina je nastala kao odgovor na rastući utjecaj SSSR-a u regiji nakon Sueske krize kada su u jesen 1956. godine Velika Britanija i Francuska doživjele fijasko prilikom vojne intervencije u Egiptu.
Egipatski predsjednik Nasser nakon toga okreće se suradnji sa Sovjetima od kojih dobiva ekonomsku pomoć za izgradnju Asuanske brane te oružje. Ipak Nasser se nije do kraja vezao sa SSSR-om ali ne zahvaljujući doktrini već odlučnošću da sačuva „pozitivnu neutralnost“.
Na kraju, Eisenhowerova doktrina politički se svela prvenstveno na podršku bliskoistočnim kraljevinama koje su podržavale Zapad: Jordanu, Iraku i Saudijskoj Arabiji, a koje su bile na meti Nasserovog panarabizma. Iz vojnog kuta gledanja do primjene doktrine dolazi u srpnju 1958. kada su se američke vojne snage umiješale u Libanonsku krizu nakon poziva libanonskog predsjednika Camilla Chamouna.
piše: Dražen Krajcar
