Dragutin Domjanić, ugledni hrvatski pjesnik rođen je 12. rujna 1875. godine. Potjecao je iz plemićke obitelji koja je posjedovala zemljišta na području nekadašnje Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke županije. Pjesnik Dragutin pl. Domjanić rodio se u Krčima kraj Adamovca, nedaleko od Donje Zeline (oko dvadeset kilometara sjeveroistočno od Zagreba). Dio mladosti proveo je kao pitomac zagrebačkoga plemićkog konvikta, a zatim je završio studij prava te doktorirao 1899. godine. Vršio je neke ugledne funkcije u hrvatskome javnom životu. Primjerice, bio je istražni sudac, a od 1906. godine i vijećnik Sudbenog stola u Zagrebu. Postao je redovitim članom JAZU-a 1919. godine, a 1927. postao je i predsjednikom zagrebačkog odjela PEN-kluba. Na položaju predsjednika Matice hrvatske bio je od 1921. do 1926. godine.
Iako poznat kao pjesnik kajkavskoga književnog izraza, književni put započeo je štokavskom zbirkom Pjesme, u kojoj je izrazio svoje temeljne osjećaje i poglede na svijet, što je ponovio i u kajkavskim pjesničkim zbirkama Kipci i popevke, V suncu i senci, Po dragomu kraju. Pisao je i stihove s ratnom tematikom (Prošecija, Ciklame, krvave ciklame). Ipak najpoznatiji je ostao po pjesmama Fala i Popevke sam slagal, koje pripadaju najpopularnijim kajkavskim djelima u hrvatskoj povijesti, a uglazbio ih je Vlaho Paljetak.
Dragutin Domjanić preminuo je 1933. u Zagrebu.
piše: Dražen Krajcar
